Selo nadomak šume

Dvije stvari užasavale su stanovnike staračkog doma „Jedan manje“ – svaki puta kad bi u „Dnevniku“ čuli „penzija“ (jer to je značilo da se opet smanjuje) i sirena Hitne pomoći – što je značilo da je netko od njih umro (obično su provjeravali svatko sebe da budu sigurni jesu li još živi).

No, ova jutrošnja sirena bila je malo drukčija, a onda se za njom čula i ona poznata – od Prve pomoći. Kako se ispostavilo, prva sirena bila je policijska, a razlog njihova dolaska postao je jasan kad su počeli provirivati iz svojih soba i iz dnevnog boravka, što oslanjajući se o hodalice, štake ili u punom gasu u kolicima – Iro Štašpopit, mladac među njima s nepune 104 godine bio je iznesen na nosilima. Ili bar ono što je od njega ostalo.

-          Turci! Vratili su se! – uzmahao se sa svojim štapom kaplar Danilo Solunkrfski, 142 godine stara junačina koja je vidjela sve bitke (iz sigurne udaljenosti kuhinje u kojoj je gulio krumpire).

-          Ma kakvi Turci! Nema ti njih više! Izumrlo to zajedno s dinosauri. – u kolicima je kraj njega sve promatrao pop Subtitlivoje koji je sada, pod svoje stare dane, u 152. otkrio da postoje i druge knjige osim Biblije.

Kao da im se baš i ne žuri, nosila su polako niz hodnik, vukući noge, iznosili dva debela policajca. Upravo zbog te sporosti uočile su ih stanarke doma – koje su baš raspravljale o hobijima i akko bi trebale pokrenuti cheerleaders skupinu. Ana Graničnik, penzionirana vozačica bagera, maramicom je brisala suze i razmazala šminku po licu. Ne baš ugodan prizor za jednu gospođu od 111.  Bondiana Jones, profesorica arheologije (129), s profesionalnom je ozbiljnošću promatrala cijeli taj spektakl dok je Ljubica Blitz (140), čak i okinula dvije-tri fotke s mobitelom – nikako da se navikne da više nije fotoreporter.

-          Curke! Našla sam nam super tange za cheerleaders kostime! – čulo se iz sobe gdje je ostala Cersei Rešt (133), nekadašnja čuvarica zatvora.

I dok su se one povukle u sobu isprobavati kostime, nosila su se na hodniku mimoilazila s članovima obtelji Topalović. Najmlađi, Eden (97), još vijek student prometa, gurao je u kolicima svoga djeda Kadentonija Topalovića (150), konjopotkivača majstora za sve poslove – od prije 1800-ih – kraj kojega je o štap naslonjen stajao Edenov otac i Kadentonijev sin Hogar Topalović (124), baletni koreograf.

-          Oš'o je na samom kraju svoga života. – procijedio je tužno Kadentonije dok su prolazili s Irom kraj njega.

Pogledom su ispratili povorku sve do izlaznih vrata, a tamo su na stepeništu, u svojim kolicima, sjedili Ispravljohotep III. (155), nekadašnji faraon Titlvakufistana, koji je abdicirao u korist svog prapraprapraitdunuka, i njegov stalni kompanjon u ispijanju „Grobarovog Gorkog“ (najpopularnije pivo u „Jedan manje“) Robin Bin-Recycle (134), šef gradske čistoće. Taman kad su Irin leš ubacili u kombi, njih dvojica podigli su boce, kucnuli se i ispili za pokoj duše.

Nitko od ovog veselog društva nije znao (a da ste im i rekli, zaboravili bi za 5 minuta) kako se u njihovom veselom pogreb… staračkom domu kriju divlje zvijeri, likantropi, štoviše.

2 vukodlaka, 1 vidovnjak, 1 izdajnik i 7 senilnih seljana.

Vidovnjak se može odmah javiti.