Selo nadomak šume

Zašto ljudi ne znaju za Selebrititlovce? Zato što je to druga najstrože čuvana tajna u svijetu (odmah nakon toga je li Severina trudna ili ne).

Kao što mu kaže i naziv – ovaj gradić poseban je po tome što u njemu žive celebrity ličnosti – čak neku za koje mislite da su odavno mrtvi – ali NWO i reptitlijani ne žele da to znate, ljudi koji upravljaju svijetom, ljudi (ako to uopće jesu) u čijim rukama je sva moć. Ne smijem vam otkritisvoj identitet, ali uspio sam se ubaciti među njih u želji da ih raskrinkam, no… I među moćnicima postoji zavist, srdžba, ubojstvo… Čak i više nego među običnim pukom.

To je saznao i Laurenebojša Olivier, slavni glumac za kojeg su mnogi vjerovali da je umro – ali moćnici ne umriu. Do danas – kad je nađen raskomadan u svom solariju. Sve tajne službe su se sjurile iz svih krajeva svijeta riješiti taj slučaj, a stanovnici Selebrititlovaca su nehajno čavrljali o događaju koji je prekinuo uobičajen život spletkarenja po svijetu, stvaranju ratova, rušenju vlada, kontaktiranju s vanzemaljcima – jer, znali su, kroz par mjeseci kad Laurenebojšino tijelo zacijeli u medi-tanku (tehnologija dobivena od napredne civilizacije koja živi duboko u šupljoj Zemlji i do koje se može doći kroz rupu  na Sjevernom polu), Laurenebojša bit će kao nov.

-          Baš dobro da se malo ubijamo. Ovdje je tako dosadno! – žalila se Cerseilyn Monroe, a onda ciknula kad je vjetar potpuhnuo i podigao joj haljinu.

Do nje su šetali njeni uobičajeni partneri u popodnevnoj šetnji.

-          Nema ni u tome čari kad smo besmrtni. Malo odspavaš, par mjeseci dok ne zacijeliš i opet tu u dosadu – ajde, napravimo tu i tamo uragan kao onu Katrinu ili tsunami kao onda u jugoistočnoj Aziji, ali malo je to… - otresao je pepeo s cigarete na pločnik Hogar Julije Cezar.

-          Pa ne znam zašto jednostavno ne kažemo svim tim naivčinama da vladamo njima svih tih 6.000 godina koliko postoji svemir? – mrzovoljno je rukom otjerala dim Hogareve cigarete Bonefertiti.

-          Ne dolazi u obzir! – odlučno je prekinuo daljnju raspravu na tu temu Ispravljanardo da Vinci –  Zar nije bilo dosta kad su pojedinci izbacili cijelu seriju igara igru „Sims“ gdje se otvoreno aludira da su svi oni samo obične figure s kojima mi upravljamo. Čija je to bila ideja? Tvoja? NerIronova? Čang Kai Mandarinca?

Njihova mala grupica taman je prolazila kraj terase „Chez veseli Iluminat“ na kojoj su sjedili mnogi drugi odličnici. Danilo Hun Bič Božji mahnuo im je lijevom rukom dok je desnom u zrak dizao „Shirley Temple“ koktel (samo bezalkoholne stvari, već nekoliko stotina godina bez alkohola – zadnji put kad ga je okusio, nakon burne noći tulumarenja, probudio se sa svojom hordom u Rimu). Do njega sjedila je i na nešto se glasno nasmijala Ana Boleyn.

-          Tu s vukodlacima je tako passe. – glasno je kometirala Ljubenheduana – Imali smo to prije niti 300 godina! Zašto ne bismo uradili nešto zanimljivije?

Tu se nečega sjeti i brzo zabilježi u svoj tablet – zadnjih stotinjak godina jedini hobi joj je pisanje pjesama za narodnjake – očito profesionalna deformacija iz vremena dok je još kročila među običnim smrtnicima. Thomas Alva Edenson naiskap ispije svoju šljvovicu i mašući prstom počne se žaliti:

-          Već 50 godina trubim, a nitko me ne sluša! 3. svjetski rat! Zašto ga nismo odmah 60-ih ili 70-ih pokrenuli? Do sad smo ih mogli imati već pet!

Ramsubtitles-fan II. Samo je nehajno odmahnuo glavom. Nije mu se dalo raspravljati s tom mlađarijom starom niti punih 200 godina. Taman je otvorio bocu Coca Cole i u isti mah htio opsovati jer se sjetio da ju je do maloprije nesvjesno mućkao. No, bilo je prekasno – Cola je zalila veći dio društva za stolom – uključujući, preko puta njega, Dal Matissea, koji je nešto crtkao u svoj blok i Marka Kadantonija, čije se uspravno rimsko držanje u stolici završilo s nogama u zraku dok se srušio zajedno sa stolicom.

-          Što si mućko kolu! – derala se bijesno na njega Amirhalija Earhart za susjednim stolom koja je u zadnji čas izbjegla kokakoloatentat.

Edenson se zacrvenio od neugode i na trenutak ostao bez teksta dok je Giovanni Washington pomagao Marku Kadantoniju ustati sa zemlje. Kraljica Viktorija Marica se hihotala iza lepeze, a taman tada je iz restorana izašao vlasnik Robin Rockandrollfeller noseći pečenog pterodaktila kojeg su ovi Iluminati uvijek jeli prije donošenja važnih odluka – pada Rimskog carstva, početka Crne smrti u Evropi, plaćanje računa za Internet za prošli mjesec i slično…

Današnji dan i razlog proslave, kojoj su se sad priključili i šetači od ranije, bio je lov na vukodlaka ili vukodlaka na njih – za ove besmrtne gospodare svemira, sve je to bilo isto.

Srećko Koji Sjedi sad se ustao i s visoko podignutom čašom šampanjca uskliknuo:

-          Dobra kob!

3 vukodlaka, 2 vidovnjaka, 1 izdajnik- vidovnjaci se mogu odmah javiti, a glasa se do 23 h sutra.