Selo nadomak šume

Bio je to ili krik umirućeg zmaja kojeg je upravo kopljem probo vitez ili je Hogar Vuksanović, slavni tenor titlovačke opere, uvježbavao Nessun Dormu ili su Boni Vučević zagorjeli kolači – a možda i izgorjela slastičarna – ili signal za uzbunu koji je ugradio „mali za tehniku“, to jest, DJ Eden Vukić.

Pokazalo se da je riječ o ovome posljednjem, a razlog je bio toliko uobičajen za Titlovce da su mnogi samo slegnuli ramenima – to da vukodlak povremeno se pojavi i nekoga pojede, postao je narodni običaj u općini Titlovci i okolnim selima.

-          Pogledajte nos! – prstom je pokazao na ostatke Suptilni Vukičević, ravnatelj škole i gazda kafane preko puta škole „Kod pijanog prvašića“ – Takve pjege na nosu i dlake u nosu može imati samo Cersei. To je sigurno ona stradala.

-          Ma jok! Vidiš da je ostao dio zadnjice, a takvu zaobljenu, s  malim ulegnućem oko struka, može imati samo Giovanni! – ispravio je Suptilnog dr. Danilo Vukanalić, proktolog i stomatolog (kune se da pere redovito ruke između dvije medicinske prakse).

Srećko Vučko, automehaničar koji je stigao napola umazan motornim uljem i s francuskim ključem u rukama, nogom preokrene ostatke leša na šuštavom, smeđem jesenjem lišću.

-          Možda je Nebojša? Nitko ga nije vidio još od onog dana kad se zakleo da će prestati piti prije 15 godina? – naglas je razmišljala Ljubica Vukajlović, voditeljica Radio Titlovaca, koja je došla napisati članak nadajući se senzaciji, a ne opet vukodlaku.

Robin Vučemilović, farmer koji se bavi žitom, kukuruzom i travom, samo je stajao, blijed u licu, povremeno se oslanjajući na Hogara s desne pa na Edene s lijeve strane. Bez njih, vjerojatno bi se skljokao odmah do leša.

Boni se približi također lešu da bi bolje promotrila i čučnula promatrajući, a do nje se bojažljivo prikradao i Ispravljivoj Vukobratović, građevinar, bliski prijatelj svih važnijih političara (i) kriminalaca u državi, često je i sam „ugrađivao“ tijela koja su morala nestati u temelje svojih zgrada i fontana, ali raskomadani leš – bilo je to nešto drugo.

-          To je Iro. - prokomentirala je samouvjereno Boni.

-          Kako si to otkrila?  - uobličio je u pitanje zbunjenost ostalih seljana Eden.

-          Zato jer mu je tu novčanik s vozačkom.

Dragi Titlovčani: 1 vukodlak, 1 vidovnjak, 1 izdajnik. Vidovnjak se može odmah javiti.