Selo nadomak šume

-          Još jedan gangsterski obračun! Razbijeni su izlozi na dvije trgovine, uništeno 5 ili 6 vozila, eksplodirala cisterna koja je praznila septičke jame i sad smo do grla u… A gradonačelnik šeta ulicom i ni da mu dlaku s glave skinu… !*&$ ti život! – ljutila se inspektorica Cersei Ness-Krašekspres, šefica elitne policijske jedinice „Nealkoholizirani“ – inače strah i trepet za sve kriminalce, naročito švercere alkohola.

Tu ona baci pogled u ogledalo i češljićem uredi brkove pa grakne, dozivajući svog

zamjenika:

-          Poručniče, gdje je moja kava?

Žurno i uplašeno (za vlastiti život), I. S. Pravlyach uletio je u ured s kriglom crne kave. Dim je sukljao koliko je bila vruća – „Vruća k'o Pakao, crna k'o šefičina duša“.  Tim je riječima I. S. Pravlyach svaki dan naručivao kavu u kafani preko puta „Kod puknute gume“ – omiljenom okupljalištu kamiondžija i medicinskog osoblja iz klinike za porode.

Ono što niti on, a niti njegova šefica nisu znali je da je taj lokal samo paravan zloglasnog Ala Edenonea, šefa jedne od dvije najveće mafijaške obitelji u gradu, vlasnika ilegalnih kockarnica, nemilosrdnog ubojice, švercera droge, alkohola i „Faks Helizima“ – poznatog i kao „Čovjek s peglicom“ – jer vozi Fiata 126 „peglicu“.

Upravo je u sebe trpao goleme količine špageta dok su ga njegovi najbliži suradnici obavještavali o zaradi od šverca krivotvorenih Čunga Lunga žvaka.

-          Čisti profit. Imamo dilere pred svim školama u gradu. Ide čak i bolje od onih Bazooka koje smo dilali prošle godine. – objašnjavala je Boni Bonano, hrvajući se s papirima s tabelama i grafovima koji su prijetili da se razlete posvuda pa i među špagete.

-          Nažalost, naša domaća brlja koju prodajemo pod brendom „McPrepechenica“ ne ide najbolje. Ono kad ste savjetovali da sredimo Opru Winfrey jer je govorila o štetnosti alkohola? Ispada da  to što smo je uzidali u temelje novog „McDonaldsa“ nije postiglo rezultat. Ljudi sad ne piju u spomen na nju. – nervozno se vrpoljio Tino Dalmatti buljeći u vrhove cipela.

-          Kh-srk-kh-hrglj! – umalo se zadavio metar dugim špagetom Al Edenone, a onda se sabrao i, sav crven u licu, lupio šakom po stolu.

-          Zašto ja vas plaćam! Pa zar ne znate zbrojiti dva i dva i dobiti pet? Uz svaku bocu brlje dajte pakiranje Čunga Lungi!

Boni i Tino Dalmatti upute se prema izlazu – u smjeru koji je pokazivala lijeva Edenoneova ruka dok je desnom trpao novu grudu špageta u usta. Pokunjeno i bez riječi produžili su niz hodnik urešen s 22 Edenoneova portreta u prirodnoj veličini pa po stepenicama do izlaza na ulicu.

Njihov izlazak nije prošao neopaženo. S druge strane ulice sve je motrio, oslonjen na znak za stajalište autobusa, čovjek u dugom kišnom ogrtaču sa šeširom nabijenim na oči i cigaretom napola dogorjelom u ustima – privatni detektiv Tile Fanić. Ovaj slučaj za njega je bio personalan. Nikad neće zaboraviti onaj dan kad je Oprah od svih lokala u Titl Vakufu ušla baš u njegov… No, bilo je to davno – „Uvijek ćemo imati Titl Vakuf“, šapnula mu je na rastanku. A sada je nema i netko će za to platiti.

Polako je krenuo za njima, na sigurnoj razdaljini, dok je ulicom projurila crna limuzina, „Cadillac“ u kojem je na zadnjem sjedištu, opušteno uz martini u ruci, sjedila donna Bojanni, šefica obitelji Corupzionne. Pokraj nje je bio njen consigliere, Ljubica Hagen, ujedno i odvjetnica, spremačica i pralja.

-          Želim don Irottiju dati ponudu koja se ne odbija…

-          Već nas je odbio. – ispravila ju je Ljubica.

-          Onda, znaš što ti je činiti.

-          Hoćeš reći da…

-          Da! Želim da kad se sutra probudi, u krevetu nađe… blok motora svog novog „Maybacha“!

Bojanna onjuši zrak i obrati se vozaču:

-          Jesi li to opet jeo čorba pasulj?

Danilo Proshverzanno, vozač i bodyguard,  zacrveni, ali se brzo prisjeti o čemu bi tu moglo biti riječ.

-          Ne, donna. Možda je to zbog ove kutije koju je pošta jutros dostavila?

Ljubica prva uzme kutiju za kojom je posegnula i Bojanna i otvori je. Nagli uzdah ote joj se iz grla. U kutiji, na hrpici uginulih srdela, stajala je roza antilop cipela sa zlatnom gravurom „Cooler“. Nije bilo sumnje o čijoj cipeli se radi.

-          Manda… Znate što ova sicilijanska poruka znači… - protisnu Bojanna kroz zube.

-          Da mu smrde noge kao crknuta riba? – upita Danilo.

-          Ne! Nego da spava s ribama! Al Edenone, nema sumnje… – odbrusi Ljubica.

I prije nego je htjela nešto još dodati, Danilo naglo zakoči, a Bojanna i Ljubica zamalo sletješe sa sjedišta.

Njihov auto zaustavio je prometni policajac – svjež s akademije – Giovanni Dvapromilić.

-          Ne možete dalje! Tu je mjesto zločina. – objasnio je Danilu koji je spustio prozor.

Izašli su iz auta i vidjeli okupljenu znatiželjnu gomilu.

-          Odbij, civil! – dreknuo je Giovanni na nekoga tko se previše približio poprištu ubojstva – sad je to bilo već očito.

A bilo je očito i da je tijelo polupojedeno i da na jednoj nozi još stoji roza antilop cipela…

-          Netko nam namješta igru. Ovo znači da je netko drugi ubio Mandu. – došapnula je Bojanna Ljubici.

A tko kome kada i zašto je na vama.

1 vukodlak, 1 izdajnik, 1 vidovnjak.

Vidovnjak se može odmah javiti – glasovi do sutra u 00:00.