Selo nadomak šume

e bas te :). ja radije nista ne bih ni kupio, nego kupio onu zasecerenu koru drveta umotanu u foliju.

Admire, evo ti jedna prava, da ne kradeš sirotim kučićima i da ti brzo prođu te fleke

LjubicaSP piše: Admire, evo ti jedna prava, da ne kradeš sirotim kučićima i da ti brzo prođu te fleke

Kakvo je ovo deljenje slatkiša, oću i ja 

okle je tihi muško?

Šta svaki prijavljeni Seljanin radi u zadnjih nekoliko dana / cele ove nedelje ???   

OVO !!!!!       

Ažurirao Danilo-Naissus - 08.Rujan/Sep.2016 u 21:37

A neki Seljani ovako.    

A naše poštovane Dame iz "Sela" ovako:



I ovako.   

Seljani, miiiiiir-noooooooooooo. Nadesno raaaaaavnaaaaaajs. Mir-no ! Na mestu voljno do početka nove partije "Kasarna nadomak šume".

Major Đovani 1972 da se javi u generalštab ASAP, radi uvida u brojno stanje ljudstva.    

Ostali - Noružanje u soške pa pravac u menzu i kantinu. Imate vanrednu marendu pre početka partije.    

Ko se ne prijavi ima odma' ga uhapsi ova "seka".    



Ažurirao Danilo-Naissus - 09.Rujan/Sep.2016 u 19:36

ne znam za vas, ali ja sam aktivan. evo pijem be znam.ni ja koje vec.pivo. bice veselo. ne racunajte do.mee na ujutro. :)

Bilo je to 200. godine n. v. s. (nakon velikog s****) – kako su se imenovale godine od trenutka kada je netko dokazao da krafna s džemom od malina i vruća kava se ne slažu s kompjutorom koji kontrolira nuklearne projektile…No, nećemo sada otkrivati da je krivac za svjetski nuklearni holokaust bio Iro, već ćemo se pozabaviti akterima koji uživaju u bezbrižnim danima postnuklearnog holokausta u pustoši Titlovaca – jednog od brojnih primitivnih naselja koja su se skrpala ili opstala na kugli zemaljskoj.

 

Dok ih nisu proganjali komarci veličine metar i po naviše ili ih lovili desetmetarski pauci, dok se nisu morali sakrivati po noći od trometarskih šišpolitičara (mutirane sorte nastale križanjem političara i šišmiša koji se hrane – naravno – ljudskom krvlju), dok nisu po kiši bježali od 20-metarskih kišnih glisti i – općenito – dok nisu pokušavali spašavati goli život, Titlovčani su životarili muzući dvoglave koze (kao da i postoje drukčije – reći će skoro svaki Titlovčan) ili berući maline – koje su dobro rodile ove godine; nekih dvadesetak kilograma težine po svakoj bobici.

 

Poneku (težu) zimu su morali i spremiti pokojeg suseljana za zimnicu – kao onomad Nebojšu (bio je to jedan od najboljih kulena – u tome su svi složni), ali inače bila je to prilično vesela i složna skupina… pa, recimo, ljudi.

 

Cersei Grimm spada među tzv. „gulikože“ – to jest one koji su preživjeli i doživjeli nuklearni vatromet, a radijacija im je podarila (genetskom mutacijom) dugi životni vijek – sad već 200 i kusur godina, a zauzvrat ih „nagradila“ i otpadanjem kože zbog čega nalikuju više zombijma, nego ljudima. Sve stanovnike Titlovaca uvjerava kako je nekada – prije „velikog bum“- lovila čudovišta, Wesene, ali malo tko vjeruje u njene priče. Zato ih uglavnom priča svoji Mifi koju šeće na uzici dok ona leti uokolo – Mifi je, inače pudluha, mješanac-mutant pudla  i muhe.

 

Razlog što joj ne vjeruju možda leži i u njenoj susjedi, također „gulikoži“, Ani Bojić koja tvrdi da je Cersei samo previše gledala televiziju, a s godinama je i „prošvikala“. No, seljani nisu sigurni da baš vjeruju i  njoj, makar bila velika svećenica i vračara u selu, a što joj garantira mistični komad papira na kojem piše da je „viša referentica“. Naime, seljanima je teško prihvatiti da su ljudi nekad gledali „televidiju“ (kako oni to kažu) od čega su se pretvarali u telad – a neki i u volove…

 

Najzelenije prste u selu ima Lyubica – i to ne samo zato što se najviše bavi vrtom i uzgojem malina, mrkvanana i ostalim biljem – uključujući seoskog ljubimca, dvometarsku biljku ljudožderku, Peru, već i zato što su joj prsti zeleni. Neki tvrde da je vanzemaljka, no drugi na to odmahuju rukom govoreći kako se ipak radi o običnom ljudskom biću, a za što dokaz nalaze u činjenici da joj je počelo rasti treće uho.

 

Bona Niska, dvometarska tzv supermutantica – supermutanti su ljudska mutirana vrsta koja se odlikuje brdom mišića, ali smanjenim kapacitetom mozga. Doduše, Bona Niska je – kako joj ime i govori – zapravo relativno niska za ostale supermutante, a istovremeno joj je u glavi ponešto i ostalo – zato se učinila idealnom za postaviti za načelnicu sela. Još se nitko nije potužio na njenu vladavinu… i preživio.

 

Drugi supermutant je mladi i bezazleni 250 cm visoki i 200 kg mišića teški Eden The Man. Njegov vokabular je, dakako, puno manji od načelnicinog, ali zna ono najvažnije „Eden gladan!“, „WC!“, „Ptilić“… Ovo zadnje odnosi se na njegovu strast za skupljanjem leptira - pojavu koju ne razumije nitko u selu, ali zato Eden marljivo pribija leptiriće na zid svoje kolibe. Naravno, skuplja samo one manje – s rasponom krila od 3 do četiri metra i bez otrovnih zubiju…

 

8-AN je robot, po odrešitim zapovijedima i stalnim kotrljanjem svojih gusjenica dok patrolira po selu, reklo bi se vojnog porijekla, no njegova opsjednutost čistoćom ulica – što je malo teško očekivati nakon nuklearne apokalipse – ukazuje da je možda njegova prvotna namjena bila u gradskoj čistoći? No, kako god, ostaje činjenica da Titlovce zaobilazi većina onih koji su čuli za njih. Zadnji prolaznik, koji je tuda prošao, odlučio je skoknuti iza grma za što je zaradio 8-AN-ov metak u čelo. „Tko prlja – nadrlja!“, omiljena mu je krilatica.

 

Danilo Mislilić je seoski filozof, izumitelj i čovjek ispred svog vremena – ili iza svog vremena? Teško je to odgonetnuti kad sve što je ostalo od civilizacije su političari i parlamentarni izbori. Iako se svojski trudi pomoći suseljanima, često nailazi na nerazumijevanje – kao onomad kad je predstavio svoj “meteorološki  kamen“ koji pokazuje da li vani pada kiša ili ne. Unatoč svemu, ništa ga ne može pokolebati – čak ni seljana će doživjeti Nebojšinu sudbinu. Njegova najsvježija ideja je vratiti električnu struju u selo uz pomoć elektroskakavaca. Naime, ako ulovi nekoliko mužjaka i ženki ovih metrenih buba i ako ga one ne ubiju električnim udarom, i ako ih uspije strpati u kavez, i ako oni tijekom spolnog čina proizvedu dovoljno struje, i ako… Uglavnom, puno ako.

 

Za Toninja Kadu nitko nije siguran gdje živi i čime se bavi, zna se samo da je ovaj žilavi starčić od 80 i kusur nekada bio instruktor sambe u Nagykaniszi, najvećem gradu koji je preživio nuklearni udar,  pa zatim lovac na žohare/bubašvabe u Babinoj Gredi i striper u Podnapiščevu. Sada živi negdje u selu i kada  se povede riječ o jelu, uvijek se od nekuda  stvori, ali kada se priča o poslu – nestane poput utvare.

 

Edi Isparavač je vlasnik pecare – samim time i najomiljenija osoba u selu. Nema toga od čega on ne napravi rakiju – trava, Edenovi leptiri, hrđa s olupina automobila… U slobodnim (trezvenim) trenucima gradi podmornicu jer je uvjeren kako će doći do potopa – bez obzira što kiša u nuklearnoj pustoši padne 5 puta godišnje. Moguće je da je tu u pitanju i patološki strah od vode jer često zna galamiti u sitne sate kako “ni jedna kap te odurne tekućine neće dotaći njegova usta“.

 

Admir Damir Rimad Marid Drima, za prijatelje Ado – ali ostali ga moraju oslovljavati punim imenom i prezimenom jer on tako inzistira, glavni je graditelj u selu. Treba li napraviti kuću – on je tu. Treba li napraviti od ostataka nuklearnog projektila tobogan – tu je. Treba li napraviti susjedi dijete – tu je… Ovo zadnje je razlog zašto je promijenio nekoliko sela, ali godine su ga sustigle pa sada sve što se diže je, eventualno, krov neke brvnare.

 

Giovanni Paštafažol nepopravljivi je optimist i zgubidan koji nadničari po selu ili drijema u nekoj rupi. Po potrebi i kirurg – samo ga malo bune desna i lijeva strana pa su amputacije znala postati problematične – nema toga što on ne radi. Tako je i sada vozio tačke  navrh pune malinama – njih četiri – i pjevušio:

 

-          Aj dont vont tu set d vrld on fajer…. Aaaaaiaaaargh!

 

Ovo zadnje bio je krik kada  se našao pred seoskim skladištem i ostacima Mandarinca – točnije kostima i zlatnom zubalu.

 

 

2 vukodlaka, 1 izdajnik, 1 vidovnjak

Vidovnjak se može odmah javiti - glasanje do sutra u 21 h, a onda postizborna šutnja.

Eden ne kriv. Hodor.