Selo nadomak šume

Iz „Dnevnika“, „TV kalendara“, a i od gospdina Orwella možete naći mnoge zanimljive događaje iz 1984., no nas zanima jedan specifičan događaj koji se još i danas prepričava među stanovništvom Titlovaca.

Naime, te godine je skupina Titlovčana odlučila u organizaciji općinske turističke agencije krenuti na krstarenje. Cijene su bile izuzetno povoljne pa su naši Titlovčani masovno pohrlili da se ukrcaju na „Titanic 3“ (dvojka je već potonula kad je udarila u Asylum).

Da li stoga što je na brodu bilo toliko puno Titlovčana ili tek zbog ne baš sretno odabranog imena, brod je potonuo negdje između Mikronezije, Makronezije, Polinezije i Geodezije.

Kažu da svašta ispliva na površinu mora – e pa, ovo je ocean izbacio na pješčane plaže nekog nepoznatog otoka (ostrva).

Bojana Tričtračarić prva se probudila na bijelom pijesku s rakom pored nje – koji je, što od straha, što iz inata, pljucnuo joj u oko. Gatara i vračara iz Titlovaca u svojoj kristalnoj kugli definitivno nije vidjela brodolom, ali to joj ionako nije smetalo jer je znala da su dosad u Titlovcima već otkrili da je na svoje krstarenje ponijela i novac od sindikalnih članarina – koji je sada negdje na dnu oceana.

Do nje je ležao Osman Sedmak-Šestić, šofer Titlotrans autobusnog poduzeća – sada na godišnjem odmoru. On se ionako zabunom ukrcao na brod – mislio je da se nalazi u ribljem restoranu uređenom na starom brodu. Šoku nije bilo kraja kad je poslije ručka shvatio da više nema obale na vidiku. Doduše, sreća ga neprestano prati pa je tako pukom srećom i preživio. Naime, Bojana ga je dovukla na kopno držeći ga za bradu (a sve misleći da joj je to u ruci vuneni ruksak s kovčežićem s novcem.

Ljubica Plusominusić, profesorica matematike u Titlovačkoj srednjoj školi, bila je par metara od njih. Njoj su putovanje platili učenici – u nadi da ih neće rušiti na kraju godine. Vrijedi spomenuti da su učenici obišli sve crkve, džamije, sinagoge i tko-zna-kakve-hramove i molili se svim mogućim božanstvima da brod potone – ili bar profesorica.

Hogar Strpljenspasić, redovnik, monah, isposnik… Pripadnik „Reda okruglih trbuha“ kojima vjera zapovijeda da uvijek moraju dobro pojesti i popiti, a on, kao vrlo pobožan čovjek, toga se strogo pridržava. Njegova omiljena biblijska poslovica je: „Tko pršut traži i dobit će ga.“ A kako su rekli da će za turiste na brodu biti svakodnevni švedski stol…

Eden Malijakimovac, turistički vodič. Ovo mu je bio prvi radni dan i nije baš najbolje počeo. Ali već se naviknuo na lošu sreću. Tako mu je prvi radni dan kao prometniku na željeznici iskočila cijela kompozicija, a dok je radio kao kuhar, gosti u restoranu završili su na hitnoj ili kad je radio na farmi, lisica poklala sve kokoši. Takve sitnice ne mogu pokolebati njegov duh. Već će se naći neki novi posao… I neki novi nesretnici koji će stradati.

Giovanni Didi Dibidossi, s majčine strane Titlovčan, a s očeve Talijan. Novinar „Coserre serre“. Kako je majka radila u Italiji, materinji jezik mu nije jača strana. Došao u Titlovce posjetiti svoju babu Stanu, naći djevojku za oženiti i podići tužbu protiv prvog susjeda što je pobrao šljive iz njegovog šljivika. Rekli su mu da je susjed otišao na krstarenje pa je i on krenuo za njim. Jedina utjeha u ovoj teškoj situaciji za Didija – daleko od mame, od svog plišanog mede s kojim uvijek spava, nemogućnosti gledanja utakmica voljenog Juventusa – činjenica je da se susjed Žikilbert utopio.

Danilo Lakonogić, titlovačka sportska zvijezda. Prvak u bacanju potkove, valjanju bureta s rakijicom na 100 m, ležanju u hladu bez prepona i još desetak disciplina (od kojih još ni jedna – za sad – nije ušla u program Olimpijskih igara). Kad ne obara rekorde, obara drveće u Zekanovoj šumi, a omakla mu se i pokoja bandera. Putovanje je dobio kao najbolji drvosječa u titlovačkoj pilani.

Cersei Mlatopraznoslamić, misica, prva pratilja i druga pratilja Alpe – Dunav – Titl Vakuf (manjak prijavljenih natjecateljica, što ćete). Na krstarenje je pošla da bi poradila na tenu prije izbora za Miss svijeta, a i da bi odmorila od svog posla titlovačkog dimnjačara (odžačara).

Kadje Toni, mornar na „Titaniku 3“. Jedan od mogućih razloga zašto je brod potonuo je i taj što je mlađahni mornar zaboravio spomenuti kapetanu da je u kotlovnici rupa kroz koju ulazi voda.

Inače je neplivač i panično se boji vode, a mornar je postao stoga što je, također, i mazohista.

Vojna Poštić, zastavnica 1. klase na vojnom dopustu. Inače obučava diverzante za najteže i najekstremnije zadatke poput pregrizanja bodljikave žice vlastitim zubima, potkopavanje temelja neprijateljskih snaga uz pomoć motike i lopate, izmicanje atomskim bombama u brišućem trku i slično. Za nju je brodolom tek dječja igra kojoj se ona smije u brk.

Bila je tu i Ana Nimac, ali od nje su našli samo gornji dio trupa uz dosta tragova zubiju i to ne od nekog morskog stvorenja…

Dakle, brodolomci, kokosove orahe u ruke i udrite po vukodlaku! Vidovnjak se može javiti s upitom.