Selo nadomak šume

Ljubice, nemoj ništa da joj prevodiš!  

Bez brige, to što ja prevodim, ona ne gleda
mada bi ovo o otrovima možda i mogla

---------------------

Ažurirao Danilo-Naissus - 07.Ožujak/Mar.2015 u 19:35

-------------------

Ažurirao Danilo-Naissus - 07.Ožujak/Mar.2015 u 19:35

NaEdenCovekBratMu piše: Danilo-Naissus piše: Ima samo da ga punimo sa pravim i lažnim Vukodlacima narednih dana.   Ja imam bolju ideju s čime da napunimo taj bunar.

-------------------------    

Ažurirao Danilo-Naissus - 07.Ožujak/Mar.2015 u 19:36

Drugarice i plugovi, koliko sam sabrao pa se oduzeo, ima vas 9.

Dakle, 1 vukodlak (koji mora pojesti seljane), 1 vidovnjak (koji mora otkriti identitet vukodlaka, ali ne smije to otvoreno reći drugima) i 1 izdajnik (koji zna tko je vukodlak pa treba navesti seljane na krivi trag).

Prema „Zapisima popa Vukljanina“, a koji nam je glavni povijesni izvor za Titlovce i okolna sela, 1799. bila je po mnogočemu važna godina za ovaj kraj. Te godine je selo dobilo prvog stanovnika koji je dobio vojni čin. Te godine su rođene i rekordne 22 bebe. Te godine se obilježavalo i 99 godina od zadnjeg napada najveće pošasti Titlovaca još od pamtivijeka – vukodlaka.

U tu 1799. godini vodi nas i ova priča. Titlovci i njegovi zaselci imaju 200-tinjak duša. No, nas zanima njih 9. 

Na brdašcu ispod koga se pružala tisućljetna Zekanova šuma (nazvana tako jer su tamo često vrebali vukodlaci pa su seljani, bar imenom, pokušali baciti čini i riješiti ih se) nikla je kućica, svježe sagrađena od dasaka i dobrih želja, a u vlasništvu Edena Titloskog. Mladi Eden je odabrao mjesto gdje će u kasnijim godinama izniknuti cijeli Titlov Veles, a sada je osamljenost mjesta omogućavala mladom znanstveniku da motri zvijezde i noćno nebo. Netom je završio jednogodišnje školovanje u velikom gradu i nakon što je čuo da je neki Galija Galija iz nekog, navodno, dosta dalekog sela postao slavan, odlučio se i on proslaviti. Bar toliko dok ne impresionira neku djevojku iz titlovačkog kraja. Kad ne promatra zvijezde na nebu, promatra ih oko svoje glave i koje mu se vrte nakon dugih, zimskih noći u  lokalnoj krčmi „Kod trijeznog Nebojše“.

Navedenu krčmu, nazvanu po bivšem gazdi poznatom po trezvenosti, naslijedila je njegova rođakinja Cersei Cirozić. Iako neki seljani svašta pričaju o tome kako je Nebojša nestao i da tu nisu čista posla, krčma pršti od života i posluje bolje no ikad. To i ne treba toliko čuditi jer Cersei sa svakim satom bliže jutru podiže cijenu za svaku novu narudžbu, a vino postaje sve vodenastije.

Da li je riječ o nečistim poslovima ili je ona obrnuta verzija Isusa Krista, to nitko ne zna.

U središtu Titlovaca je velika kuća bogate udovice Vojane Bojković. Njen pokojni muž bio je trgovac ukradenim konjima, no to nitko ne spominje osim ljubomorne ženskadije jer svi momci priželjkuju postati novi gazde Bijelih dvora. Dok bira i odbija udvarače, Vojana vrijeme uglavnom provodi u šetnjama po selu sa svojim bijelim suncobranom i Packom, pacovom (štakorom za nas odavde) kojeg vodi na uzici. Naime, Vojana je proputovala svijeta i vidjela kako u Beču dame hodaju isto tako sa suncobranima i nekim malim čudnim životinjama pa je odlučila donijeti tu miteleuropeiše kulturu u Titlovce.

Na Vojanu je dosta kivna jedna druga dobrostojeća udovica, njena rođakinja, Bojana Vojković. Njena kuća je na kraju Titlovaca na putu prema Titl Vakufu. Iako ima veliki imetak od travarenja, gatanja i prodaje rabljenih fijakera, udvarači su malo oprezni jer su tri njena prethodna muža umrla pod sumnjivim okolnostima. Ona za te priče krivi rođakinju pa, svako malo, baca čini i kletve na nju, no, za sad, bez većeg uspjeha.

Na imanju gazde Ramba Ratimirovića, koje se nalazi na pola puta do Titl Vakufa, gazda Rambo, vojni veteran, najodlikovaniji Titlovčan u dotadašnjoj historiji Titlovaca, uzgaja maćuhice i visibabe, to jest, onda kada ne paradira po Titlovcima u uniformi rezervnog pomoćnog konjovodca i velikim ordenom „Velereda knezovih papuča za po kući i okolo“. Često ga i čuju kako se dere sam na sebe: „Mirno!“, „U krčmu, marš!“ i tome slično.

U šatoru kojeg svakog dana sklapa i vozi na kolima, živi i radi seoski kotlokrpa i majstor za začepiti razne rupe, Kotlotoni Krpić. Svojim ženskim mušterijama često ni ne naplati usluge, no čini se da to izaziva nerazumijevanje kod muških članova kućanstva pa Kotlotonija često viđaju u krčmi sa slomljenom nogom ili rukom. No, kako on kaže, radi se o radnim ozljedama i riziku njegovog zanimanja.

Ljubica Bubić-Trubić von Titelfalsch, barunica koje je tek pristigla u Titlovce i odsjela u krčmi, došla je vidjeti svoj novonaslijeđeni feud – što će reći, selo i okolicu, te dogovoriti buduće poreze za svoje podanike. Seljani su vidno oduševljeni pobožnošću svoje nove gospodarice jer je često vide na ulici kako se križa uz povike: „Zo Balkaniš! Majn got!“. Ostatak vremena provodi uz pivo i šnaps u čaši sa kišobrančićem – posebno pripremljenoj za nju od strane krčmarice Cersei (a koja se zgraža i čudi zahtjevima barunice da čašu treba prati baš svaki mjesec).

Danilo Šiš-Ćevap, lokalni je grobar, brijač i mesar. Iako savjestan u svojim poslovima, ipak mu se dogodi da ih ponekad pomiješa. No, kako on kaže, ipak je najvažnije da se poslovi međusobno nadopunjuju. Jedini problem, za sada, imao je kad je nezadovoljna mušterija našla u mljevenom mesu prsten. No, kako je on to objasnio gospodinu sucu, bilo je to stoga jer se radilo o mesu titlovačkog prstenastog jelena.

Hogar Prašni, seoski je dobošar i poštar. Kako uglavnom nosi poreze i oglašava nove namete ili pozive na regrutaciju, često ga bijesni seljani mlate. Kako bi izbjegao neželjene batine, odlučio je, ubuduće, donositi pisma i davati proglase samo kad vijesti budu dobre. Već 4 godine čeka da jedna takva stigne.

 

 

A vi odaberite koga ćete linčevati.

silent_passenger piše: često ga bijesni seljani mlate.

Imam neki predosećaj da će mene prvog da linčuju.

Ažurirao Hogar Strašni - 06.Ožujak/Mar.2015 u 21:58