El secreto de sus ojos (2009)

Kako vas ne bih zamarao subjektivnošću, evo kritike nakon premijere filma na festivalu u Torontu:

“Izrazito vrijedan osvrt na nesamosvjesne dane kad se film još uvijek trudio biti čaroban, Tajna u njihovim očima je jednostavno hipnotizirajuća. U kombinaciji dvije životne ljubavne priče, noir-trilera, ponešto zanosne komedije, jasne političke kritike i obilja hrane za razmišljanje u više od dva sata napete, zrele zabave, film je ipak više od zbira tih svojih dijelova. Za razliku od Nevjestina sina, u kojem je također glavnu ulogu igrao Ricardo Darin, ovaj film Juana Josea Campanelle je mnogo mračnije, mnogo složenije djelo i dosad najbolji Campanellin film.

Odnedavno umirovljeni Benjamin (Darin), bivši zaposlenik kaznenog suda, odlučuje napisati roman zasnovan na slučaju silovanja i ubojstva koje se dogodilo prije 20 godina – slučaju za koji on vjeruje da nikad nije bio razriješen. Svoju namjeru povjerava sutkinji Irene (Soledad Villamil), prema kojoj odavno njeguje pritajenu ljubav i koja – uskoro će se pokazati zašto – nije sigurna je li to pametna zamisao.

Flashback nas odvodi u kasne 70-te, u vrijeme početka vladavine vojne hunte i njenog već dubokog zahvata u pravosudni sustav. Film ne govori izravno o tome, ali daje dovoljno političke pozadine da bi gledatelj shvatio što je na stvari.

Žrtva zločina je mlada žena Moralesa (Pablo Rago). Dvojica uhićenih radnika-imigranata očito su pod batinama natjerani na priznanje.

Uz pomoć svoga kolege pijanca Sandovala (poznati argentinski komičar Guillermo Francella), Benjamin kreće u potragu za istinom. Njihova nespretnost stvara neke veličanstvene komične prizore. Tajna se glatko prebacuje iz burne povijesti i sadašnjosti, s dosta kvalitetnih produženih kadrova, poput onoga u kojem Benjamin i Irene zavodljivo raspravljaju o promjenjivoj moći sjećanja, ključnoj temi iz argentinske povijesti 20. stoljeća. Tempo filma je vrhunski izabran i prelazi iz prizora prepunih napetosti u delikatan provokativan dijalog, a vrhunski glumci stvaraju pravu kemiju, dajući sebi sve potrebno vrijeme da se izraze, ali nikad ni sekundu previše…”

Naravno, ne treba spominjati kandidaturu za Oscara 2010. u kategoriji stranog filma. Ostale nominirane filmove još nisam stigao pogledati, ali ovaj je sigurno zaslužio nominaciju. Zbog svega ovoga, i drugoga što vam ne želim još otkriti, unatoč tehnički relativno zamornom engleskom prijevodu, ipak sam uživao prevodeći ga. Nadam se da ćete dijeliti moje mišljenje...

Ažurirao kvrle - 22.Sijecanj/Jan.2016 u 23:15