Stanley Kubrick

Znana je njegova opsesija šahom i fotografijom, a malo je poznato da je, iako nikada nije studirao ni fotografiju ni režiju, imao zavidno znanje o tehničkoj strani snimanja.

Kubrick (čitaj: kubrik, izvorno prezime je Kubrik, dolazi iz Austrije) je rođen u Bronxu, a kao dijete bio je sklon izbjegavanju nastave, no u obližnjem kinu bio je svakodnevni gost – nije propuštao niti jedan film. Kako bi potaknuo Stanleyev interes za bilo kakav hobiji, otac mu je kupio Garflex fotoaparat. Stanley ga više nije ispuštao iz ruku. Nakon smrti Franklina Roosevelta, fotografirao je jednog vidno potresenog prodavača novina uz veliki naslov 'FDR Dead'. U časopisu Look smatrali su da te fotografije dobro ocrtavaju stanje tuge i žalosti u SAD-u, z a otkup mu uplatili 25 dolara i nastavili suradnju sa sedamnaestogodišnjakom. Uskoro upoznaje svoju prvu suprugu, Tobu Metz, i ženi je u svojoj devetnaestoj godini.
 
Nije mu dugo trebalo da shvati da želi raditi filmove. U 22. godini ostavlja se fotografije i snima 'Day of the Fight' – kratki dokumentarac o boksaču i jednom njegovom meču. Godinu dana kasnije nastaje i njegov drugi dokumentarac, 'Flying Padre', o životu meksičkog svećenika. Ubrzo snima i prvi film u boji, a ujedno i posljednji dokumentarac, 'The Seafarers', industrijski film za promociju The Seafarers Uniona.

Nakon 'The Killing' sa Sterlingom Hydenom (kasnije ludi general Ripper u 'Dr. Strangeloveu'), usljedio je 'Paths of Glory' (1957) s Kirkom Douglasom. Na snimanju upoznaje i svoju posljednju suprugu, Katherine Christiane Harlan, s kojom je imao dvije kćeri, Anyu i Vivian. 1960. snima 'Spartaka', ponovno s Kirkom Douglasom. Slijedi 'Lolita' (1962), adaptirana po svjetski poznatom Nabokovljevom romanu o ljubavi djevojčice i odraslog muškarca. Film je na blagajnama zaradio preko 4,5 milijuna dolara,  a ujedno je bio i prva suradnja Kubricka i genijealnog Petera Sellersa. Ono što slijedi, lansiralo je Stana u filmske besmrtnike.
 
Politička satira 'Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb' (1964) sa Sellersom u trostrukoj ulozi, potom 'SF 2001: Odiseja u Svemiru' (1968) i 'Paklena naranča' (1971) tri su njegova najkontroverznija i vjerojatno najbolja filma. Tematski su i danas vrlo aktualni, dok su u svoje vrijeme bili poprilično izviždani. Gotovo nijedan Kubrickov film nije dobio više pozitivnih nego negativnih kritika (i od publike i od kritičara), no, u pravilu, desetak godina kasnije gotovo svaki bi postao klasikom. Odiseja će svakako biti pamćena i po odličnoj uporabi glazbe koja konačno ima važnu ulogu u filmu i postaje jednim od likova.

preuzeto sa filmski.net