Znana jenjegova opsesija šahom i fotografijom, a malo je poznato da je, iakonikada nije studirao ni fotografiju ni režiju, imao zavidno znanje otehničkoj strani snimanja.

Kubrick (čitaj: kubrik,izvorno prezime je Kubrik, dolazi iz Austrije) je rođen u Bronxu, a kaodijete bio je sklon izbjegavanju nastave, no u obližnjem kinu bio jesvakodnevni gost – nije propuštao niti jedan film. Kako bi potaknuoStanleyev interes za bilo kakav hobiji, otac mu je kupio Garflexfotoaparat. Stanley ga više nije ispuštao iz ruku. Nakon smrtiFranklina Roosevelta, fotografirao je jednog vidno potresenog prodavačanovina uz veliki naslov 'FDR Dead'. U časopisu Looksmatrali su da te fotografije dobro ocrtavaju stanje tuge i žalosti uSAD-u, z a otkup mu uplatili 25 dolara i nastavili suradnju sasedamnaestogodišnjakom. Uskoro upoznaje svoju prvu suprugu, Tobu Metz,i ženi je u svojoj devetnaestoj godini.
 
Nije mu dugo trebalo da shvati da želi raditi filmove. U 22. godini ostavlja se fotografije i snima 'Day of the Fight'– kratki dokumentarac o boksaču i jednom njegovom meču. Godinu danakasnije nastaje i njegov drugi dokumentarac, 'Flying Padre', o životumeksičkog svećenika. Ubrzo snima i prvi film u boji, a ujedno iposljednji dokumentarac, 'The Seafarers', industrijski film zapromociju The Seafarers Uniona.

Nakon 'The Killing' sa Sterlingom Hydenom (kasnije ludi general Ripper u 'Dr. Strangeloveu'), usljedio je 'Paths of Glory'(1957) s Kirkom Douglasom. Na snimanju upoznaje i svoju posljednjusuprugu, Katherine Christiane Harlan, s kojom je imao dvije kćeri, Anyui Vivian. 1960. snima 'Spartaka', ponovno s Kirkom Douglasom. Slijedi 'Lolita'(1962), adaptirana po svjetski poznatom Nabokovljevom romanu o ljubavidjevojčice i odraslog muškarca. Film je na blagajnama zaradio preko 4,5milijuna dolara,  a ujedno je bio i prva suradnja Kubricka igenijealnog Petera Sellersa. Ono što slijedi, lansiralo je Stana ufilmske besmrtnike.
 
Politička satira 'Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb' (1964) sa Sellersom u trostrukoj ulozi, potom 'SF 2001: Odiseja u Svemiru' (1968) i 'Paklena naranča'(1971) tri su njegova najkontroverznija i vjerojatno najbolja filma.Tematski su i danas vrlo aktualni, dok su u svoje vrijeme bilipoprilično izviždani. Gotovo nijedan Kubrickov film nije dobio višepozitivnih nego negativnih kritika (i od publike i od kritičara), no, upravilu, desetak godina kasnije gotovo svaki bi postao klasikom.Odiseja će svakako biti pamćena i po odličnoj uporabi glazbe kojakonačno ima važnu ulogu u filmu i postaje jednim od likova.

preuzeto sa filmski.net