Selo nadomak šume

2031. godine Titlovačka i Podnapiščevska Federativna Legalistička Republika (TIPFELER), ušla je u Evropsku uniju. Kako to obično biva, zapljusnule su je ljepote zapadne demokracije: broj prono glumica porastao je za 20.000%, oružane pljačke postale su učestalije od „dobar dan“ među susjedima, a životni standard postao je još viši za onih 1% i još niži za preostalih 99%.

Uz mnogobrojne druge divote „amerikanizacije“, za našu priču najvažnija je činjenica da je Noć Vještica dobila na još većem značaju pa već godinama djeca obilaze kuće po Titlovcima skupljajući slatkiše.

I tu počinje naša priča. 31. 10., petak uvečer oko 19 sati. Đačići-prvašići skupili su se maskirani pred spomenikom Ire B. Gazdića, oca domovine, u gradskom parku.

-          Kuda ćemo prvo? – pitala je Bojana, prerušena u vješticu, ali su joj pletenice izvirivale sa strane, a nešto viši dječak od nje povuče je za kiku.

-          Au! Konjino! - izdere se ona na Hogara, koji je nosio masku Charlija Sheena, aktualnog predsjednika SAD-a.

Taman je krenula da će ga nogom u koljeno, no Hogar je već trčao oko spomenika.

-          Boja i Hogar zaljubljeni par… - rugala se Cersei, odjevena u Nives Celzijus, dobitnicu Nobelove nagrade za književnost tri godine zaredom.

-          Ma, ti si samo ljubomorna što nije tebe čupnuo. – isplazi joj jezik Vojana, Bojina najbolja prijateljica, popravljajući svoju masku Konana Barbarina i počešavši se svojim mačem po leđima.

Cersei joj uzvrati isplaženim jezikom i grimasom uz nezaobilazno, tisućljetno „Nja-nja-nja!“

-          Što će joj Hogar kad sam tu ja! – javi se sitni, mršavi dječak odjeven u balerinu.

-          Ti joj možeš biti samo prijateljica, Nebojša. – narugala se Vojana dok su Bojana i Hogar sad naganjali jedno drugo oko nje.

-          A zašto smo mi uopće tu? – javi se bucmasti dječak s pjegicama na nosu koji je upravo smazao svoju drugu 200-gramsku čokoladu i koji je bio odjeven u običnu odjeću.

-          Pa idemo po gradu skupljati slatkiše! I zašto se nisi maskirao, Giovanni? – upita ga njegov prijatelj iz klupe Eden, odjeven u vampira.

-          Pa maskiran sam u dijete. – pobuni se Giovanni – Uostalom, učiteljica kaže da moramo biti političko-kroketno maskirani, a kad učiteljica nešto kaže…

-          Štreber i ulizica! – viknu mu Nebojša.

-          A gdje su Sija i Ljuba? – upita Vojana osvrćući se oko sebe.

U tom trenutku opaze kako prema njima trče duh (točnije, netko prekrivan bijelim komadom tkanine s otvorima za oči) i Horatio Caine (nesumnjivo da je ispod maske Sija).

-          Društvo, nećete pogoditi što smo vidjeli… - sva uspuhana poviče Ljubica.

-          Netko je raskomadao starog smetlara  Tonija Kadnijetuića! – prekine je Sija.

-          Gdje ste to vidjeli? – zastao je Hogar.

-          Tamo, kod kuće onog tipa za kojeg kažu da je pedofil. – reče Ljubica.

-          Što je to „pedofil“? – šapatom je upitao Eden Giovannija.

-          Valjda muž od pedagogice. – šapnuo mu je ovaj.

-          To je problem za odrasle, a ne za nas. – reče Bojana – Mi idemo skupljati slatkiše!

Dakle, draga djeco, 1 vukodlak, 1 vidovnjak, 1 izdajnik.  Krenite po slatkiše i ubijte nekoga usput svojim glasovima.