Selo nadomak šume

Sloboda! Konačno je stigla i u naše male Titlovce kad su se najhrabrije kćeri i sinovi vratili u svoj rodni kraj 1945. godine. Iz uniformi, u civil pa na polja, oranice, krčmu…

 

Politkomesar Marinko Mandarinčić odmah je pošao do svog omiljenog mjesta – krčme „Kod gunđave babe“ koju je vodila stara Cera Sejić, poznata po triput razrijeđenom vinu, pljuvanju u čaše mušterija koje su joj se zamjerile te šurovanju sa svima – od Njemaca, Talijana, četnika, ustaša, Bugara, balista, Mađara… Svima koji su imali para. Jer na spomen riječi „novac“, uz ona dva zlatna zuba, zacaklile bi joj se i oči.

 

No, naš politkomesar se nemalo iznenadio kad je ušao u krčmu, a na zidu ga dočekalo – raspelo.

-          Skidaj to, babo! Zar ne znaš da nema boga? – povika on Ceri.

-          Ma jelte? A kako ti to znaš?

-          Rek'o Marx.

-          Što mene briga za tog tvog Maksa. Taj ne pije u mojoj krčmi.

 

Ne želeći riskarati neku od njenih osveta, naš Marinko Mandarinčić, bivši politkomesar, a sad već napola službeni načelnik Titlovaca sa zgužvanim i ovjerenim dokumentom od strane NOV u svom stražnjem džepu, naruči jednu ljutu narančadu i sjedne za stol gdje se već okupilo poveće društvo.

 

-          Vidi ti našeg komesara. Već u civilu. – pozdravila ga je, uz neizbježno dizanje čaša pa naiskap, njegova grijačica u dugim zimskim noćima i za dugih marševa, šefica saniteta Bojana Diđejić.

 

Gotovo joj je suza kanula na oko sjetivši se kako više neće imati tako puno vremena za „grijanje“ u hladnim Titlovačkim noćima kao što je to bilo za rata.

 

-          Poslije ovoga, svi kod mene na ručak. Spremio sam krumpir na 6 načina. – veselo će Osman Grilkuhajpirjajčić, kuhar iz njihovog 1. (i jedinog) Titlovačkog bataljuna.

 

Kako je njegova porodica već generacijama bavila se krumpirima, bila je to jedina stvar koju je znao pripremiti.  A kako partizani ionako nisu imali bog zna što za jesti osim krumpira, bilo je to kao da mu je sjekira pala u med.

 

Naravno, ostatak društva je na sam spomen krumpira već počelo dobivati klice.

 

-          Ima kod mene već pripremljen ražanj. Naš kurir, mali Eden Bratkovski upravo vrti janjca i zalijeva ga domaćim vinom. Pa kad bude gotovo, doći će ovdje po nas. – svećano objavi Sija Esajić, gromada od žene, visoka 210 cm i laka 110 kg. Nije ni čudo što je bila puškomitraljezac.

 

Doduše, sad u civilu, odlučila se baviti poslovima primjerenijim za nježni spol – rušenjem i izvlačenjem trupaca iz Zekanove šume. Tradicionalni posao za sve žene iz Titlovog Velesa, a dok su njihovi muževi čuvali djecu, spremali štrudle i prali veš.

 

-          U tom ime – daj još jednu rundu, babo! – pozove Hogar Strahimirović, veteran 1. i 2. balkanskog rata, 1. i ovog svježeg 2. svjetskog, bombaš i jedni koji se nije odlučio za civil, već krenuo tjerati i dalje vojnu karijeru pa možda i dogurati do čina rezervnog pomoćnika konjovodca.

 

Uto se otvoriše vrata krčme, a unutra bane glavna kaluđerica manastira svetog Ispičuturomira, majka Ljubica Sofija Svetoguljaodsardina Pokornostić.

 

-          Sodoma i Gomora! Tako sam i mislila da će biti kad se svi vi neznožnici vratite. A govorila sam ja…

 

No, tu je prekine još jednom buka otvorenih vrata jer u krčmu bez daha uleti sitan momčić od sedamnaest ljeta, nekadašnji kurir, omiljeni recitator i zaštitni znak bataljuna, Eden Bratkovski.

U hladnim noćima, da se tako malen i jadan ne bi smrznuo, Sija ga je znala nositi u svom džepu ili u rancu među municijom.

 

-          Što je? Ražanj gotov? – ponada se Sija.

 

-          Ama kakav ražanj, ljudi! Netko je ubio komandira Iru. Ostala od njega samo ruka, i dio nosa. A svi znate da ga po nosu svatko može prepoznati.

 

Bijaše to istina. Za mnogih ofenziva, nos komandira Ire morali su kamuflirati da svojim virenjem ne bi otkrio položaj neprijatelju.

 

Dok su se polako okupljali u zabačenom djelu selu i s nelagodom promatrali ostatke svog komandira, bili su svjesni da ih i nakon rata očekuju nove – stare nevolje u titlovačkom kraju. Vukodlak je opet među njima.

 

Dakle - 8 igrača - 1 vukodlak i 1 vidovnjak. Vidovnjak se može javiti odmah na pp.

Nemo' tako, Sijo... Mesto da me braniš, zar sumnjaš u mene?
Nisam ja mali Vučić.

Ažurirao NaEdenCovekBratMu - 26.Srpanj/Jul.2015 u 15:03

Jopet vukodlak u selu!? Šta ćemo sad kad ni one prethodne nismo sami navatali. Bejaše jedan devetstodvanaj'ste, al' je crk'o od trovanja kad je izeo babu Cere Sejić, što je potvrdilo vazda stare priče da je ta familija otrovna koliko je i dugovečna. Mislili smo da je bio jedan i devtstotrinaj'ste, al' je to samo bio neki mnogo dlakav Bugarin. Nažalost, to utvrdismo tek nakon što smo ga ukebali.  Bio j' jedan i devetstopetnaj'ste, al' njega dovatila austrougarska granata, pa nije dugo harao. I ne bi ih trijes godina. Kako sad da ga ubijemo kad je još pre četeres godina stari Titloje, junak narodne bune protiv vukodlaka, odapeo pre no što je ikome rek'o đe je sakrio srebrni kuršum?


Ažurirao Hogar Strašni - 26.Srpanj/Jul.2015 u 15:29

Ti Bojo lakog morala, dok ja od bogobojažljive postado časna
mani se ti Ire, nema od njega leba, ovaj tvoj politkom brzo da napreduje
a moj beli mercedes će da sačeka u manastirskoj šupi bolja vremena
ili dok od samodoprinosa napravimo asfaltni put do Titlovaca.
Valjda ga neće uhvatiti korozija pošto moji dragi meštani imaju sad većih briga

A što se Danilo naljutio, pa neće da igra!?

edene

čuj baba.. glasam za tihog

Onda smo ja i Mandarinac po difolt naje*ali.

Nedorasla narandžo, obećao si da nikom nećeš prčati o mojim dlakavim leđima! Baba Sero, ovaj, baba Cero, pali vatru i pristavljaj lonac, da vidimo kakvo je meso komesara!

neka mi je bog na pomoći ali mislim da je boja s razlogom dlakava tako

LjubicaSP piše: Ti Bojo lakog morala, dok ja od bogobojažljive postado časna mani se ti Ire, nema od njega leba, ovaj tvoj politkom brzo da napreduje a moj beli mercedes će da sačeka u manastirskoj šupi bolja vremena ili dok od samodoprinosa napravimo asfaltni put do Titlovaca. Valjda ga neće uhvatiti korozija pošto moji dragi meštani imaju sad većih briga A što se Danilo naljutio, pa neće da igra!?

Danilo se nije naljutio. Javio mi je još jučer na PP da će preskočiti ovaj krug zbog obaveza, ali nadam se da će biti u idućem.