Selo nadomak šume

Kao što svi znate, selo Titlovci već stoljećima muku muči s dlakavom, zavijajućom pošasti, iliti – s vukodlacima.

Štoviše, Titlovci su toliko poznati po tome da postoji čak i tisućljetni ljetopis poznat pod imenom „Zapisi popa Vukljanina“ u kojima se spominju svi ti događaji – od najranijih dana pa sve do danas.

Stoga vas ovaj puta vodim pričom u jedan od tih zapisa iz novijih vremena. Godina je 1979. i Titlovci su upravo postali općina. Radosna vijest slavila se i u samim Titlovcima kao i pripadajućim im selima: Titl Vakufu, Titluši Donjoj, Titluši Gornjoj, Kaštel Titlovcu, Mandarin-brdu i Koprivpoljani.

Nije to mala stvar; općina ima gotovo 2 000 duša, no nas zanimaju samo glavni akteri ove priče koje ću vam sada predstaviti.

Vojana Bojanić je vlasnica motela „Frere Žak“ koji ima jednu spavaću sobu, no ni nju nikako ne može popuniti jer u Titlovcima nema turista. Osnivanjem općine, nada se da će se i to promijeniti, a već je i osigurala da njen motel postane i službeno mjesto za svečane ručkove novoizabrane načelnice općine. Dok čeka zaradu od turizma, svoj budžet popunjava kao profesionalna narikača.

Eden Bratkovski je novo pojačanje FK „Zadnja petoljetka“ Titlovci, nakon što je najomiljeniji klub svih Titlovčana ušao iz Pete međuopćinske lige u Četvrtu. Igra na poziciji krila, no, u zadnje vrijeme previše vremena provodi s ćevapima, burekom i čašicom u ruci. Neki navijači ga čak optužuju da je prodao nekoliko zadnjih utakmica što bi objasnilo otkud mu novci za ganc novog „Stojadina“.

Bojana Cica Veštičević je apotekarka i vlasnica apoteke u Koprivpoljani. Nitko zapravo ne zna da je njena diploma falsificirana i da niakd nije završila fakultet. Naime, Bojana nije podnosila seciranja i kad god je trebalo secirati biljku, njoj je bilo mučno. Stoga i ne čudi da je većina njenih preparata i lijekova domaće izrade, a po obiteljskoj recepturi njene šukun-šukun-šukunbabe. Štoviše, na zidu apoteke visi stara tabla s obiteljskim motom: „Deset kapi koprive na dan tjera doktora van.“

Cersei Lanisterović je prva načelnica općine Titlovci od njenog osnutka. Bivša višestruka prvakinja Balkana u bacanju kamena s ramena, nakon prekida uspješne sportske karijere, odlučila se za političku. Njen prvi potez nije dočekan s oduševljenjem jer je potrošila pola općinskog budžeta na kupnju „Stojadina“ kako bi parirala Edenu. Doduše, to više govori o veličini budžeta, nego o cijeni „Stojadina“.

Dr. Mandarinko Citrusić je ginekolog u Domu zdravlja u Mandarin-brdu, a i jedini liječnik u općini Titlovci. No, kako Titlovčani nemaju povjerenja u modernu medicinu, uglavnom pomaže u veterinarskim poslovima. Time je postao omiljen među seljanima pa su ga već mnogi uzeli za kuma – trenutno je kum trima kravama, dvjema ovcama, jednoj kozi i desetak svinja.

Ljubica Espić je učiteljica klavira i frule u općinskoj muzičkoj školi. Na posao u Titlovce svaki dan putuje svojim biciklom iz Titl Vakufa, a zbog brzine je mještani zovu i „Leteća Ljubica“, nadimak koji je dobila kada je biciklom iz Vakufa dopedalirala do Titlovaca da pozove vatrogasce, a onda obišla sva sela i pozvala ljude da dođu gasiti požar pa na povratku na cesti prestigla vatrogasni kamion. Doduše, štagalj je izgorio, ali nadimak je ostao.

Nebojša Hmeljnjak, vlasnik krčme „Kod veselog infarkta“. Nastavlja višestoljetnu tradiciju krčmarenja i konzumiranja u obiteljskom stablu. Prema njemu svi stanovnici podešavaju satove. Ako ga vide pred krčmom s praznom bocom šljivovice, onda je podne, a ako ga vide s 3 prazne boce, onda je već 19 sati. Ako ga ugledaju kako spava u jarku kraj crkve, onda je 4 ujutro.

Rambo Rokanović je veteran iz tisuću i jednog rata, čime nastavlja ponosno tradiciju svoje loze. 1941. su ga nasilno regrutirali četnici pa su ga u prvoj borbi zarobili partizani i prešao je u njihove redove. Onda je 1945. zarobljen od ustaša pa je prešao na njihovu stranu, ali ga je zarobila Crvena armija i priključio se njima. U završnim bitkama po Njemačkoj, zarobila ga je jedna njemačka divizija i odmah je prešao na njihovu stranu da bi, nedugo potom, ta divizija bila uništena od strane američkih trupa kojima se Rambo odmah priključio. Obzirom na „miroljubivost“ američke politike, odlučio se zadržati u SAD pa je tako nastavio vojnu karijeru kao marinac u Korejskom ratu gdje su ga, naravno, zarobili Sjevernokorejci na čiju je stranu prešao… Uglavnom, nakon još desetak mijenjanja strana, zamislio se i zaključio da možda vojna karijera baš i nije za njega. No, zahvaljujući svojim kontaktima sa svih strana svijeta, sada se bavi uzgojem egzotičnog voća i povrća.

Tito Vilko Rus je vozač gradskog autobusa „Titltransa“. Njegov neostvareni san je da postane reli–vozač i svako malo se zanese pa potjera autobus po prašnjavim drumovima Titlovaca punim gasom. Zbog toga većina stanovnika izbjegava vožnju gradskim busom, a i ne znaju da li se više užasavaju  dolaska noći i vukodlaka ili zvuka autobusa na prašnjavom putu.

Novica Folković je pjevač u usponu koji sa svojim bendom „Raspjevani mufloni“ nastupa diljem Titlovaca – od Nebojšine krčme do Vojaninog motela. Upravo su potpisali ugovor s Džumbus Rekordsom o snimanju prve singlice s njihovim hitom: „Moja Nada digla noge od rada“ i obradom hita Beatlesa „Sve što trebaš je lova“.

Sija Esajević je milicionerka. Jedna i jedina u Titlovcima. Doduše, prometna, ali ona se nada da će jednog dana upisati kriminalistiku, unatoč činjenici da joj pozli od krvi i da se boji pucnjeva. Da bi riješila taj problem, nosi sunčane naočale i naušnjake. Sada joj samo preostaje riješiti problem kako da se kreće po gradu i kako da je ne pregazi Titi s busom.