The Thin Man (1934)

Priča o "Mršavku" započinje romanom "The Thin Man" glasovitog Dashiella Hammetta. "The Thin Man" peti je i posljednji roman pisca, pijanca i simpatizera komunističke partije Hammetta, koji nikada nije imao sreće s kritikom iako se njegovi romani "Malteški sokol", "Stakleni ključ" i "Krvava žetva" mogu mjeriti s Faulknerovim, Fitzgeraldovim ili Hemingwayevim romanina. "The Thin Man" manje je tipičan Hammettov uradak, slabiji u odnosu na spomenute kriminalističke klasike, a i scenaristi filma Albert Hackett i Frances Goodrich (koscenaristi Caprina "Divnog života") podosta su promijenili njegov predložak, no pisca je zanimljivo spomenuti jer je likove detektiva Nicka Charlesa i njegove supruge Nore osmislio po uzoru na samoga sebe i svoju veliku ljubav, dramatičarku Lillian Hellman.
Ključnu ulogu u nastanku "Mršavka" imao je redatelj Woody S. Van Dyke, znan kao i One Shoot Woody, MGM-ov profesionalac koji nikada nije prekoračio budžet ni potpisao financijski neuspješan film. Van Dyke je tipični pripadnik hollywoodske stare garde, formalno neobrazovan tip koji je kao mali glumio ali i radio kao željezničar, električar, kopač zlata, a navodno i plaćenik u Meksiku.

Najveći dio Van Dykeova opusa još uvijek je nedovoljno revaloriziran, iako u filmografiji ima takve bisere poput "White Shadows in the South Seas", čiju je režiju preuzeo od Roberta J. Flahertyja, i eskimske drame "Eskimo". Van Dyke se nije isticao nekim osobitim stilom, štoviše, riječ je o jednom od najnevidljivijih redatelja tzv. nevidljivog stila, no bio je majstor za usklađivanje talenata koji su mu bili na raspolaganju. Upravo je Van Dyke na snimanju "Melodrama s Manhattana" zapazio nevjerojatnu kemiju između Williama Powella i Myrne Loy, uvjerivši šefove MGM-a da ih promoviraju u par. Nepovjerljivi studio dao mu je mizernu lovu i skromnih 18 (po nekim izvorima 14 dana snimanja!), no on je svejedno isporučio hit. Priča "Mršavka" je klasični "whodunit". Slavni bivši detektiv Nick živi od rente svoje imućne supruge Nore i nastoji pobjeći od zločina i istraga, no kada ga oni sustignu, raspetljava ih uz pomoć supruge i psa Aste. Mudri Van Dyke uredno je ispričao priču, no kudikamo se više posvetio onom najboljem čime je raspolagao - kemijom između Loyice i Powella. Više od krimića, Van Dykea je zanimao screwball. Serijal "Mršavko" zapravo je priča o tome kako brak može biti uzbudljiv, lagodan i seksi. Eskapistički orijentirani MGM odgovorio je na ekonomsku depresiju fantazijom u kojoj je naizgled sve nerealno - bogati i dokoni likovi žive bezbrižno od rente, odijevaju se vrhunski, vole zaviriti u čašicu, a njihov pas bolje živi nego dvije trećine američkih građana. Koliko god MGM bježao od svakodnevnice ona ga uspije stići: Nora i Nick Charles žive bezbrižno, no svuda oko njih su ljubomora, zavist, organizirani kriminal i gomile leševa. Vrijednost i zanimljivost "Mršavka", međutim, ne leži ni u priči ni svijetu kojim se bavi, već u briljantnim ulogama Williama Powella i Myrne Loy. Van Dyke je znao da jedino što u bračnom filmu mora biti uvjerljivo jest mogućnost da su glavni glumci uistinu supružnici, i u tome je u potpunosti uspio. Majstor za rad s glumcima i stvaranje opuštene atmosfere, postigao je da Loyica i Powell izgledaju kao da su 50 godina u braku, promoviravši ih u idealne filmske supružnike, iako je svaki od četiri braka Myrne Loy neslavno završio, baš kao i prva dva braka Williama Powella.

Između drugog i trećeg nastavka, serijal "Mršavko" preživio je Powellovu depresiju izazvanu smrću njegove velike ljubavi Jean Harlow i glumčev zloćudni karcinom. U pauzi između četvrtog i petog "Mršavka", za vrijeme Drugog svjetskog rata, Myrna Loy je glumačku karijeru privremeno zamijenila humanitarnom, a W. S. Van Dyke je, ne dočekavši peti nastavak, smrtno bolestan 1943. sam sebi oduzeo život. Dugo godina poslije, Myrna Loy izjavila je da je Van Dyke vjerojatno bio jako tužan čovjek, iako ga se nikada nije moglo vidjeti potištenog. Da je tako okončan život nekog belgijskog ili gruzijskog redatelja, oko njegova bi se djela zasigurno stvorio kult, no Woody je još uvijek samo jedan od brojnih hollywoodskih zanatalija. Prije "Mršavka" Myrna Loy je u svega devet godina odigrala nevjerojatnih 80-ak uloga uglavnom egzotičnih zavodnica da bi Van Dyke preko noći od nje napravio ideal hollywoodske supruge. Ona i Powell bili su glumci kakvima suvremeni Hollywood oskudijeva, snažne i karizmatične pojave koje su igrale same sebe, zato se njihova gluma i doima toliko prirodnom. Umjesto junaka, 60-e i 70-e godine prošlog stoljeća donijele su antijunake, a glumce i glumice jedinstvenog izgleda zamijenili su momci i djevojke kakve svakoga dana srećemo na ulici.