Evo još zanimljivosti :
Priča o "Mršavku" započinje romanom "The Thin Man" glasovitog
Dashiella Hammetta. "The Thin Man" peti je i posljednji roman pisca,
pijanca i simpatizera komunističke partije Hammetta, koji nikada nije
imao sreće s kritikom iako se njegovi romani "Malteški sokol", "Stakleni
ključ" i "Krvava žetva" mogu mjeriti s Faulknerovim, Fitzgeraldovim ili
Hemingwayevim romanina. "The Thin Man" manje je tipičan Hammettov
uradak, slabiji u odnosu na spomenute kriminalističke klasike, a i
scenaristi filma Albert Hackett i Frances Goodrich (koscenaristi Caprina
"Divnog života") podosta su promijenili njegov predložak, no pisca je
zanimljivo spomenuti jer je likove detektiva Nicka Charlesa i njegove
supruge Nore osmislio po uzoru na samoga sebe i svoju veliku ljubav,
dramatičarku Lillian Hellman. Ključnu ulogu u nastanku "Mršavka"
imao je redatelj Woody S. Van Dyke, znan kao i One Shoot Woody, MGM-ov
profesionalac koji nikada nije prekoračio budžet ni potpisao financijski
neuspješan film. Van Dyke je tipični pripadnik hollywoodske stare
garde, formalno neobrazovan tip koji je kao mali glumio ali i radio kao
željezničar, električar, kopač zlata, a navodno i plaćenik u Meksiku. Najveći
dio Van Dykeova opusa još uvijek je nedovoljno revaloriziran, iako u
filmografiji ima takve bisere poput "White Shadows in the South Seas",
čiju je režiju preuzeo od Roberta J. Flahertyja, i eskimske drame
"Eskimo". Van Dyke se nije isticao nekim osobitim stilom, štoviše, riječ
je o jednom od najnevidljivijih redatelja tzv. nevidljivog stila, no
bio je majstor za usklađivanje talenata koji su mu bili na raspolaganju.
Upravo je Van Dyke na snimanju "Melodrama s Manhattana" zapazio
nevjerojatnu kemiju između Williama Powella i Myrne Loy, uvjerivši
šefove MGM-a da ih promoviraju u par. Nepovjerljivi studio dao mu je
mizernu lovu i skromnih 18 (po nekim izvorima 14 dana snimanja!), no on
je svejedno isporučio hit. Priča "Mršavka" je klasični "whodunit".
Slavni bivši detektiv Nick živi od rente svoje imućne supruge Nore i
nastoji pobjeći od zločina i istraga, no kada ga oni sustignu,
raspetljava ih uz pomoć supruge i psa Aste. Mudri Van Dyke uredno je
ispričao priču, no kudikamo se više posvetio onom najboljem čime je
raspolagao - kemijom između Loyice i Powella. Više od krimića, Van Dykea
je zanimao screwball. Serijal "Mršavko" zapravo je priča o tome kako
brak može biti uzbudljiv, lagodan i seksi. Eskapistički orijentirani MGM
odgovorio je na ekonomsku depresiju fantazijom u kojoj je naizgled sve
nerealno - bogati i dokoni likovi žive bezbrižno od rente, odijevaju se
vrhunski, vole zaviriti u čašicu, a njihov pas bolje živi nego dvije
trećine američkih građana. Koliko god MGM bježao od svakodnevnice ona ga
uspije stići: Nora i Nick Charles žive bezbrižno, no svuda oko njih su
ljubomora, zavist, organizirani kriminal i gomile leševa. Vrijednost i
zanimljivost "Mršavka", međutim, ne leži ni u priči ni svijetu kojim se
bavi, već u briljantnim ulogama Williama Powella i Myrne Loy. Van Dyke
je znao da jedino što u bračnom filmu mora biti uvjerljivo jest
mogućnost da su glavni glumci uistinu supružnici, i u tome je u
potpunosti uspio. Majstor za rad s glumcima i stvaranje opuštene
atmosfere, postigao je da Loyica i Powell izgledaju kao da su 50 godina u
braku, promoviravši ih u idealne filmske supružnike, iako je svaki od
četiri braka Myrne Loy neslavno završio, baš kao i prva dva braka
Williama Powella. Između drugog i trećeg nastavka, serijal
"Mršavko" preživio je Powellovu depresiju izazvanu smrću njegove velike
ljubavi Jean Harlow i glumčev zloćudni karcinom. U pauzi između četvrtog
i petog "Mršavka", za vrijeme Drugog svjetskog rata, Myrna Loy je
glumačku karijeru privremeno zamijenila humanitarnom, a W. S. Van Dyke
je, ne dočekavši peti nastavak, smrtno bolestan 1943. sam sebi oduzeo
život. Dugo godina poslije, Myrna Loy izjavila je da je Van Dyke
vjerojatno bio jako tužan čovjek, iako ga se nikada nije moglo vidjeti
potištenog. Da je tako okončan život nekog belgijskog ili gruzijskog
redatelja, oko njegova bi se djela zasigurno stvorio kult, no Woody je
još uvijek samo jedan od brojnih hollywoodskih zanatalija. Prije
"Mršavka" Myrna Loy je u svega devet godina odigrala nevjerojatnih 80-ak
uloga uglavnom egzotičnih zavodnica da bi Van Dyke preko noći od nje
napravio ideal hollywoodske supruge. Ona i Powell bili su glumci kakvima
suvremeni Hollywood oskudijeva, snažne i karizmatične pojave koje su
igrale same sebe, zato se njihova gluma i doima toliko prirodnom.
Umjesto junaka, 60-e i 70-e godine prošlog stoljeća donijele su
antijunake, a glumce i glumice jedinstvenog izgleda zamijenili su momci i
djevojke kakve svakoga dana srećemo na ulici.
"Dean Šoša (Dio teksta iz tjednika Nacional)"
------------- Nitko nije toliko bogat da može bez osmjeha i nitko toliko jadan da ga ne bi zaslužio.
|