Mrtvu Romy Schneider u njihovu stanu u Parizu, u svibnju 1982., našao je njezin ljubavnik Laurent Petin. Sjedila je za stolom, glave zabačene preko naslona stolice, ispred nje prazna boca vina. Upravo je počela pisati pismo nekom ženskom časopisu – željela je otkazati dogovoreni intervju. Prestala je pisati usred rečenice i misao je ostala nedovršena. Život joj je prekinuo srčani udar, koji je vjerojatno bio posljedica miješanja lijekova i alkohola. Bile su joj samo 43 godine.

Knjiga, film, TV serija Romy, koju generacije pamte kao nasmijanu austrijsku caricu Sissi, kao da je ustala iz mrtvih. Ne prođe godina a da netko ne objavi knjigu fotografija u kojoj je nasmijana Romy, tužna Romy, ostavljena Romy, ili pak biografiju u kojoj kirurški precizno rastavljaju njezine tajne i boli. Spisateljica Caroly McGivern ovih bi dana konačno trebala objaviti knjigu “Priča Romy Schneider”, na njemačkoj TV postaji ORF2 bit će 11. studenoga prikazan film “Romy” u kojem tragičnu zvijezdu europskog filma glumi Jessica Schwartz. Iduće godine, u produkciji Warner Brosa, u filmu “Žena kao Romy”, glumit će je zvijezda njemačkih sapunica Yvonne Catterfeld.

Pored toga, i sama Romy oživjela je na velikom ekranu - u dokumentarcu o filmu iz 1964. “Pakao” (L’Enfer) francuskog redatelja Henri-Georgesa Clouzota, koji nikad nije dovršen jer se redatelj posvađao s glavnim glumcem, pa je Romy, koja glumi suprugu ljubomornog i opsjednutog muškarca, ostala bez filmskog partnera. I kao da to sve nije dovoljno, potkraj listopada oglasio se i Alain Delon. Njemačkom listu Bunte priznao je kako žali što se nikad nije oženio Romy, s kojom se zaručio 1959., nego ju je umjesto toga ostavio nakon pet godina veze.

“Bila je velika ljubav mog života – prva, najjača i, nažalost, najtužnija. Žao mi je što se nismo vjenčali, no nisam siguran bi li to promijenilo njezinu sudbinu. Nisam siguran bismo li uspjeli biti sretni. Romy je prebrzo postala zvijezdom, mnogo prije nego što je odrasla. Nije bila spremna za slavu, za težinu koju nosi ova profesija. Napadali su je, osuđivali, silovali njezinu intimu. Njezin je život bio niz razočaranja, lomova i nesreća. Bila je strahovito usamljena. Znao sam da će umrijeti od slomljena srca”, izjavio je.

Druženje s Hitlerom Romy, odnosno Rosemarie Magdalena, rođena je 1938. u Beču, kao prvo dijete glumaca Magde Schneider i Wolfa Albach-Rettyja. Ime je dobila po svojim bakama - Mariji Schneider i Rose Albach-Retty, koja je također bila glumica. Iz kuće u kojoj su živjeli do njezine sedme godine, kad su joj se roditelji rastali, Romy je imala lijep pogled na Hitlerovo odmaralište, Obersalzberg, gdje ih je Hitler jednom primio i u posjet, poslije izjavljujući da mu je njezina majka Magda najdraža glumica.

Sama je Romy tvrdila kako su njezina majka i Hitler bili u vezi. Nakon rastave roditelja, malena Romy, kako su joj tepali od djetinjstva, počela je živjeti s bakom Marijom, ako nije bila u školi u internatu. Majka Magda, prisiljena zarađivati nakon rastave, za to je vrijeme snimala filmove i nastupala u kazalištu. Otac Wolf preselio se glumici Trude Marlen. Kad je navršila 11 godina, roditelji su joj se i službeno rastali, a njezina se majka ponovno udaje 1953., za vlasnika restorana Hansa Herberta Blatzheima.

“Da su mene pitali, odmah bih postala glumica. Kao mama”, povjerila se 14-godišnja curica svojem dnevniku 1952. Godinu dana poslije želja joj se ostvarila i pojavila se prvi put na filmu, zajedno s mamom, u “Kad opet procvjeta bijeli jorgovan”. To je vodilo do drugih uloga i ubrzo nakon toga napustila je školu. Otac, iskusan glumac, imao joj je samo jednu stvar poručiti: “Strpaj djetinjstvo u džep i bježi, jer je to jedino što imaš!” Nije ga poslušala. Između 1954. i 1957. glumila je u četiri filma i sve četiri uloge – jedna engleske princeze i tri austrijske carice – zalijepile su se za nju doživotno.

Iako joj je filmska trilogija o Sissi, snimljena 50-ih - u kojoj je glumila bavarsku princezu iz 19. stoljeća koja će postati austrijska carica - donijela slavu već sa 17 godina, Romy nije voljela tu ulogu. “Sissi se zalijepila za mene kao zobena kaša”, požalila se jednom prilikom. I Sissi doista jest, u kolektivnom pamćenju, zasjenila njezine mnogo važnije uloge – primjerice one u filmu Clivea Donnera “Što je novo, mačkice?”, u “Procesu” Orsona Wellesa ili “Bazenu” Jacquesa Deraya, u kojem je glumila s Delonom.

Romynom karijerom upravljala je njezina majka. U tome joj je, nakon ponovne udaje, pomagao i Hans Herbert. Na svakom javnom nastupu mama je stajala iza nje i šaputala joj: “Nasmiješi se sad, nasmiješi se…” No, trebalo je proći 20 godina da bi Romy javno priznala i kako joj je novi “tata” šaputao, ali sasvim drugačije riječi. “Otvoreno mi je predložio da spavamo”, priznala je mnogo godina kasnije. Romy je stoga, razumljivo, bila vrlo sretna kad joj se ukazala prilika da počne snimati izvan Njemačke. Upravo je njezina majka inicirala da se snimi film “Christine”. Na snimanju filma, remakea iz 1933. u kojem je njena majka glumila istu ulogu, Romy je upoznala Alaina Delona.

Pošto je završeno snimanje, Romy je Alainu priznala da je zaljubljena u njega. Majka joj je, nakon otkrića ljubavne veze, u pismu poručila kako je moli samo jednu stvar – da ozakone svoju vezu. Schneider i Delon stoga su se 1959. zaručili. Njezina prijateljica Françoise Sagan poslije je rekla kako je Romy bila spremna odreći se cijeloga svijeta samo da postane Delonova žena. No, Delon nije bio samo Romyna prva ljubav, nego i prilika da pobjegne daleko od mame, napasnog poočima i saharinskih uloga.

Njemački producent Ute Schneider jednom je prilikom rekao kako je Sissi bila sigurnosni ventil za Nijemce koji su bili nesposobni žalovati nakon rata, mučeni kolektivnom krivnjom. “Teško da je ijedan drugi film iz 50-ih toliko pomogao publici kao Sissi da se rasplače odsrca. Sissi je demonstrirala pobjedu srca nad ‘zlom’ politikom, san da se ljudi i zemlje mogu osvojiti ženstvenim osmijehom i majčinskom brigom”, rekao je.

Njemačkom filmskom industrijom 50-ih je dominirao žanr Heimatfilma (zavičajnog filma) – jedinstvenog produkta poratnog mentaliteta koji je tematizirao sentimentalne i idealizirane priče smještene uglavnom na selo, s predvidljivim zapletima i jednostavnom moralnom porukom. To je bila Sissi od koje je Romy htjela pobjeći.

Romy se s Delonom preselila u Pariz, što je u Njemačkoj izazvalo skandal nacionalnih razmjera. “Pokušala sam pobjeći od toga malog, uskog svijeta. Htjela sam otići od njemačke rutine. Pariz je bio novi svijet, novi život. Željela sam tu slobodu i iskoristila sam je koliko sam mogla”, objasnila je.

Transformacija koju je izvela uz pomoć tri osobe – redatelja Luchina Viscontija, Delona, u kojeg se zaljubila, i Coco Chanel, koja ju je naučila kako da se odijeva kao elegantna Francuskinja - bila je nevjerojatna.

Od Sissi, idola njemačke srednje klase, pretvorila se u ženu. Pariz je postao njezina umjetnička baza, a ona sama postala je muza velikim redateljima toga doba – osim Viscontiju i Orsonu Wellesu, Ottu Premingeru i Claudeu Sautetu. Potpuno je odustala od imidža naivke i počela je prihvaćati izazovne, seksepilne i provokativne uloge. Euforično je pisala: “Želim potpuno postati Francuskinjom – načinom života, načinom na koji volim, spavam i oblačim se.”

Nakon kratkog izleta u Hollywood početkom 60-ih, Romy Schneider dominirala je francuskim filmom 70-ih godina. Redatelj Claude Sautet nazivao ju je “sintezom svih žena”, što je svakako bilo pretjerano, no Romy Schneider ipak jest utjelovila jedinstvenu mješavinu dječje nezaustavljivosti, erotske prisutnosti, snažnog karaktera i fascinantne osobnosti. Surađivala je, kako je sama jednom rekla, s najvećim tiranima: Premingerom, Wellesom i Viscontijem.

Prema većini glumaca osjećali su prezir, ispričala je, no kad su upoznali Romy, koja im se suprotstavila, sve je bilo savršeno. Nije glumila neovisne, emancipirane žene, nego uloge koje su žene prikazivale onakvima kakvima su ih muškarci toga doba vidjeli – kućanice, majke, ljubavnice ili kurve. Glumila je žene koje su se, doduše, bunile, ali su na kraju uvijek pristajale na kompromise. Namjerno je odabirala i uloge koje su kritički gledale na njemačku nacističku prošlost, zbog čega je francuski glumac Jean Gabin jednom prilikom izjavio kako “Romy Schneider predstavlja dobru Njemačku”.

Zbogom, Romy! Iako je dvaput nagrađena uglednom francuskom filmskom nagradom César i 1999. proglašena za najveću glumicu u povijesti prema izboru francuskog lista Le Parisien, njezin privatni život nije pratio filmske uspjehe. Dok je okušavala sreću u Hollywoodu, Delon joj je nakon pet godina veze i zaruka iznenada poslao pismo: “Zbogom! Vraćam ti tvoju slobodu i tvoje srce!” Napustio ju je iznenada, zbog druge žene, Nathalie Barthélemy, s kojom će se vjenčati godinu dana poslije i dobiti sina Anthonyja.

(S Nathalie je veza također potrajala pet godina i završila rastavom.) Delon je Romy ostavio buket crvenih ruža i poruku u kojoj je pisalo: “Otišao sam s Nathalie u Meksiko.” Prekid ju je toliko pogodio da je prerezala žile na rukama.

Nakon oporavka pomirila se s majkom i poočimom i počela više vremena provoditi u Njemačkoj. Godine 1965. u Berlinu upoznaje Harryja Meyena. Počinju vezu, Harry zbog Romy ostavlja ženu s kojom je živio 12 godina i iduće se godine ženi Romy u petom mjesecu trudnoće. “Dani provedeni s Alainom bili su divlji, ludi. S Harryjem sam se smirila. Devet mjeseci nisam se mrdnula, ali nemam onaj bolni osjećaj praznine. Sad čak mogu zamisliti da jednog dana napustim film…”, izjavila je Romy u prvoj godini braka s Meyenom.

Alain Delon činio se kao davna prošlost. “Delon? Ništa nije hladnije od ljubavi koja je umrla”, komentirala je. Nakon rođenja sina Davida Christophera 1966. bila je pak doslovce ekstatična. “Pitate me je li mi se život jako promijenio? Recimo to ovako: konačno imam život. Zar nije predivan, tako malen? Potpuno sam zaljubljena u njega. Nemoćna sam kad je on u pitanju. Zbog toga sam sklopila sporazum s Harryjem. On se brine za odgoj, a ja ću nastojati ne razmaziti ga previše.”

Godine 1968. Romy se vraća na velike ekrane – filmom “Bazen”, u kojem glumi sa starom ljubavlju Alainom Delonom, što pokreće tračeve. Objašnjava kako će najvažniji čovjek u njezinu životu uvijek biti Alain Delon. “Uvijek je tu, uz mene, kad trebam rame za plakanje… čak i danas je Alain jedini čovjek na kojeg mogu računati. Uvijek će mi pomoći. Jedino me Alain oblikovao kao ženu, usprkos tome što me povrijedio kad me napustio. No, ja sam i zahvaljujući tome postala zrelija”, izjavila je Romy.

Utjeha joj je svakako trebala jer se 1972. rastaje od Harryja, a tri godine poslije razvod postaje i služben. Tijekom rastave Harry je tražio polovicu glumičine imovine. Dobio je 1,4 milijuna maraka.

Iste se godine Romy udaje za svog asistenta Daniela Biasinija, kojem rađa kćer Sarah 1977. Dvije godine potom Harry Meyen izvršio je samoubojstvo u Hamburgu. Mnogi su vjerovali da je to posljedica depresije od koje je bolovao još otkako ga je Gestapo mučio za vrijeme rata jer je bio “polužidov”. Meyen se objesio.

Smrt sina Davida Niz nesretnih događaja nastavio se 1981. Romy je opet predmet trač kolumnista jer se rastaje od Biasinija. Ima problema i sa zdravljem - mora na operaciju bubrega jer ima tumor. Jedina joj je utjeha sin. “Veoma sam povezana sa svojim 14-godišnjim sinom Davidom. Naša se veza temelji na ljubavi i poštovanju. On je izvanredno društvo. Uzbuđen je zbog mog posla i ne boji se dati mi savjet ili ispraviti moj francuski. Možda će jednoga dana i on postati glumac ili redatelj.

Ali sada mu je jedina opsesija tenis”, izjavila je 1981. No pošto je započela vezu s Laurentom Petinom, David više ne želi živjeti s njom, nego s roditeljima svog pokojnog oca. I tada se događa tragedija. Dok se penjao na ogradu ispred kuće, probio je femoralnu arteriju. Davida su operirali šest sati i svih šest sati Romy je vrištala. Nisu ga uspjeli spasiti. Za dječakov pogreb pobrinuo se Delon.

Nakon sinove smrti Romy se potpuno povukla iz javnog života i Alain je bio praktički jedina osoba s kojom je komunicirala, jedina osoba čije je društvo mogla podnijeti. “Dan kada ti prestanem vjerovati bit će posljednji dan mojeg života”, često je znala Delonu ponavljati repliku koju mu je prvi put izgovorila u filmu “Christine”. Dane je provodila pušeći (tri kutije Marlbora dnevno), a osim o cigaretama postala je ovisna i o alkoholu i lijekovima za smirenje.

U jednom od svojih posljednjih intervjua glumica je izjavila: “Ja sam samo nesretna 42-godišnja žena i ime mi je Romy Schneider.” Glumica koja je nekoć govorila kako se ne boji ničega osim ega i koja je bila uvjerena da “čovjek može ostati vječno mlad ako svaki dan postaje bogatiji za izvanredne trenutke” postala je ogorčena. “Meni se čini nemogućim da živim sama sa sobom – i s bilo kim drugim”, rekla je pred kraj života.

Pošto je nađena mrtva, govorkalo se da se ubila. Međutim, kako nije obavljena obdukcija, službeno se kao uzrok smrti do danas navodi srčani udar. Umrla je devet mjeseci nakon smrti svojega sina Davida. Iza sebe je ostavila petogodišnju djevojčicu i 61 snimljeni film. 

Na vječni počinak ispratio ju je a tko drugi nego Alain Delon. Na njezin lijes položio je komad papira s ovim riječima: Nikad nisi bila tako lijepa. Vidiš, ipak sam za tebe naučio nekoliko riječi na njemačkom – volim te, ljubavi moja.

CLOUZOTOV "PAKAO"

13 sati originalnih vrpci s mučenjem glavnoga glumca

Film “L’Enfer”, odnosno “Pakao”, Henri-Georges Clouzot, jedan od najvećih francuskih redatelj (Nadnica za strah, Demoni), počeo je snimati 1964. Ideja je bila snimiti priču o muškarcu kojeg izluđuju sumnje da mu je supruga nevjerna. Ženu je glumila Romy Schneider, muža Serge Reggiani. 

“Pakao” se na kraju doista pretvorio u pakao. Clouzot je bio poznat kao redatelj koji voli nasilje, ali ne samo na filmu.

Terorizirao je glumce, pljuskao glumice, a Brigitte Bardot čak i drogirao, bez njezina znanja, za potrebe uloge u “Istini”. Nakon par tjedana probnih snimanja u pariškom studiju i 10 dana snimanja na lokacijama, Clouzot je odustao od filma.

U dokumentarcu Sergea Bromberga i Ruxandre Medreae “Pakao Henri-Georgesa Clouzota”, snimljenom zahvaljujući redateljevoj udovici Inès de Gonzales, koja im je predala 13 sati originalnih filmskih vrpca, sada konačno otkrivaju i zašto. Iako se očekivalo da će Clouzot mučiti Romy, on je zapravo mučio Reggianija kojeg je tjerao da dnevno trči i po 16 kilometara po planinskoj cesti, kako bi snimio scenu u kojoj ljubomorni suprug slijedi svoju lijepu suprugu.

Reggianiju je dozlogrdilo i napustio je snimanje. Clouzot je pokušao naći zamjenu. Nije mu uspjelo, ali nije odustajao od filma za koji je vjerovao da će unijeti revoluciju u kinematografiju. Nastavio je snimanje i bez glavnog glumca, a onda je jedan dan, dok je snimao lezbijsku scenu između Romy Schneider i Dany Carel, doživio  srčani udar i završio u bolnici.

NAJVEĆA TRAGEDIJA

Pogibija sina Davida 1981. godine

Sarah Magdalena Biasini imala je pet godina kad joj je umrla majka. O njihovu odnosu gotovo da se ništa ne zna. Možda zato što nisu ni imale vremena za pravi odnos zbog Romyne prerane smrti, a možda i zato što je Romy bila duboko zaljubljena u svoga sina Davida, rođenog vrlo brzo nakon što je prekinula s Delonom. Sarah, koja danas ima 32 godine, frapantno nalikuje svojoj majci i također je glumica.

Na Sorbonni je studirala povijest umjetnosti, a potom i kazališnu umjetnost na Institutu Lee Strasberg u Los Angelesu. Pred kamere je prvi put stala 2004., kad je snimila francusku mini-seriju “Julie, Chevalier de Maupin”. Godinu kasnije prvi je put nastupila i u kazalištu.

Izvor teksta: Globus - Tanja Tolić