Mrtvu Romy Schneider u njihovu stanu u Parizu, u svibnju 1982., našao
je njezin ljubavnik Laurent Petin. Sjedila je za stolom, glave zabačene
preko naslona stolice, ispred nje prazna boca vina. Upravo je počela
pisati pismo nekom ženskom časopisu – željela je otkazati dogovoreni
intervju. Prestala je pisati usred rečenice i misao je ostala
nedovršena. Život joj je prekinuo srčani udar, koji je vjerojatno bio
posljedica miješanja lijekova i alkohola. Bile su joj samo 43 godine.
Knjiga,
film, TV serija Romy, koju generacije pamte kao nasmijanu austrijsku
caricu Sissi, kao da je ustala iz mrtvih. Ne prođe godina a da netko ne
objavi knjigu fotografija u kojoj je nasmijana Romy, tužna Romy,
ostavljena Romy, ili pak biografiju u kojoj kirurški precizno
rastavljaju njezine tajne i boli. Spisateljica Caroly McGivern ovih bi
dana konačno trebala objaviti knjigu “Priča Romy Schneider”, na
njemačkoj TV postaji ORF2 bit će 11. studenoga prikazan film “Romy” u
kojem tragičnu zvijezdu europskog filma glumi Jessica Schwartz. Iduće
godine, u produkciji Warner Brosa, u filmu “Žena kao Romy”, glumit će je
zvijezda njemačkih sapunica Yvonne Catterfeld.
Pored toga, i sama
Romy oživjela je na velikom ekranu - u dokumentarcu o filmu iz 1964.
“Pakao” (L’Enfer) francuskog redatelja Henri-Georgesa Clouzota, koji
nikad nije dovršen jer se redatelj posvađao s glavnim glumcem, pa je
Romy, koja glumi suprugu ljubomornog i opsjednutog muškarca, ostala bez
filmskog partnera. I kao da to sve nije dovoljno, potkraj listopada
oglasio se i Alain Delon. Njemačkom listu Bunte priznao je kako žali što
se nikad nije oženio Romy, s kojom se zaručio 1959., nego ju je umjesto
toga ostavio nakon pet godina veze.
“Bila je velika ljubav mog
života – prva, najjača i, nažalost, najtužnija. Žao mi je što se nismo
vjenčali, no nisam siguran bi li to promijenilo njezinu sudbinu. Nisam
siguran bismo li uspjeli biti sretni. Romy je prebrzo postala zvijezdom,
mnogo prije nego što je odrasla. Nije bila spremna za slavu, za težinu
koju nosi ova profesija. Napadali su je, osuđivali, silovali njezinu
intimu. Njezin je život bio niz razočaranja, lomova i nesreća. Bila je
strahovito usamljena. Znao sam da će umrijeti od slomljena srca”,
izjavio je.
Druženje s Hitlerom Romy, odnosno Rosemarie
Magdalena, rođena je 1938. u Beču, kao prvo dijete glumaca Magde
Schneider i Wolfa Albach-Rettyja. Ime je dobila po svojim bakama -
Mariji Schneider i Rose Albach-Retty, koja je također bila glumica. Iz
kuće u kojoj su živjeli do njezine sedme godine, kad su joj se roditelji
rastali, Romy je imala lijep pogled na Hitlerovo odmaralište,
Obersalzberg, gdje ih je Hitler jednom primio i u posjet, poslije
izjavljujući da mu je njezina majka Magda najdraža glumica.
Sama
je Romy tvrdila kako su njezina majka i Hitler bili u vezi. Nakon
rastave roditelja, malena Romy, kako su joj tepali od djetinjstva,
počela je živjeti s bakom Marijom, ako nije bila u školi u internatu.
Majka Magda, prisiljena zarađivati nakon rastave, za to je vrijeme
snimala filmove i nastupala u kazalištu. Otac Wolf preselio se glumici
Trude Marlen. Kad je navršila 11 godina, roditelji su joj se i službeno
rastali, a njezina se majka ponovno udaje 1953., za vlasnika restorana
Hansa Herberta Blatzheima.
“Da su mene pitali, odmah bih postala
glumica. Kao mama”, povjerila se 14-godišnja curica svojem dnevniku
1952. Godinu dana poslije želja joj se ostvarila i pojavila se prvi put
na filmu, zajedno s mamom, u “Kad opet procvjeta bijeli jorgovan”. To je
vodilo do drugih uloga i ubrzo nakon toga napustila je školu. Otac,
iskusan glumac, imao joj je samo jednu stvar poručiti: “Strpaj
djetinjstvo u džep i bježi, jer je to jedino što imaš!” Nije ga
poslušala. Između 1954. i 1957. glumila je u četiri filma i sve četiri
uloge – jedna engleske princeze i tri austrijske carice – zalijepile su
se za nju doživotno.
Iako joj je filmska trilogija o Sissi,
snimljena 50-ih - u kojoj je glumila bavarsku princezu iz 19. stoljeća
koja će postati austrijska carica - donijela slavu već sa 17 godina,
Romy nije voljela tu ulogu. “Sissi se zalijepila za mene kao zobena
kaša”, požalila se jednom prilikom. I Sissi doista jest, u kolektivnom
pamćenju, zasjenila njezine mnogo važnije uloge – primjerice one u filmu
Clivea Donnera “Što je novo, mačkice?”, u “Procesu” Orsona Wellesa ili
“Bazenu” Jacquesa Deraya, u kojem je glumila s Delonom.
Romynom
karijerom upravljala je njezina majka. U tome joj je, nakon ponovne
udaje, pomagao i Hans Herbert. Na svakom javnom nastupu mama je stajala
iza nje i šaputala joj: “Nasmiješi se sad, nasmiješi se…” No, trebalo je
proći 20 godina da bi Romy javno priznala i kako joj je novi “tata”
šaputao, ali sasvim drugačije riječi. “Otvoreno mi je predložio da
spavamo”, priznala je mnogo godina kasnije. Romy je stoga, razumljivo,
bila vrlo sretna kad joj se ukazala prilika da počne snimati izvan
Njemačke. Upravo je njezina majka inicirala da se snimi film
“Christine”. Na snimanju filma, remakea iz 1933. u kojem je njena majka
glumila istu ulogu, Romy je upoznala Alaina Delona.
Pošto je završeno snimanje, Romy je Alainu priznala da je zaljubljena u
njega. Majka joj je, nakon otkrića ljubavne veze, u pismu poručila kako
je moli samo jednu stvar – da ozakone svoju vezu. Schneider i Delon
stoga su se 1959. zaručili. Njezina prijateljica Françoise Sagan poslije
je rekla kako je Romy bila spremna odreći se cijeloga svijeta samo da
postane Delonova žena. No, Delon nije bio samo Romyna prva ljubav, nego i
prilika da pobjegne daleko od mame, napasnog poočima i saharinskih
uloga.
Njemački producent Ute Schneider jednom je prilikom rekao
kako je Sissi bila sigurnosni ventil za Nijemce koji su bili nesposobni
žalovati nakon rata, mučeni kolektivnom krivnjom. “Teško da je ijedan
drugi film iz 50-ih toliko pomogao publici kao Sissi da se rasplače
odsrca. Sissi je demonstrirala pobjedu srca nad ‘zlom’ politikom, san da
se ljudi i zemlje mogu osvojiti ženstvenim osmijehom i majčinskom
brigom”, rekao je.
Njemačkom filmskom industrijom 50-ih je
dominirao žanr Heimatfilma (zavičajnog filma) – jedinstvenog produkta
poratnog mentaliteta koji je tematizirao sentimentalne i idealizirane
priče smještene uglavnom na selo, s predvidljivim zapletima i
jednostavnom moralnom porukom. To je bila Sissi od koje je Romy htjela
pobjeći.
Romy se s Delonom preselila u Pariz, što je u Njemačkoj
izazvalo skandal nacionalnih razmjera. “Pokušala sam pobjeći od toga
malog, uskog svijeta. Htjela sam otići od njemačke rutine. Pariz je bio
novi svijet, novi život. Željela sam tu slobodu i iskoristila sam je
koliko sam mogla”, objasnila je.
Transformacija koju je izvela uz
pomoć tri osobe – redatelja Luchina Viscontija, Delona, u kojeg se
zaljubila, i Coco Chanel, koja ju je naučila kako da se odijeva kao
elegantna Francuskinja - bila je nevjerojatna.
Od Sissi, idola
njemačke srednje klase, pretvorila se u ženu. Pariz je postao njezina
umjetnička baza, a ona sama postala je muza velikim redateljima toga
doba – osim Viscontiju i Orsonu Wellesu, Ottu Premingeru i Claudeu
Sautetu. Potpuno je odustala od imidža naivke i počela je prihvaćati
izazovne, seksepilne i provokativne uloge. Euforično je pisala: “Želim
potpuno postati Francuskinjom – načinom života, načinom na koji volim,
spavam i oblačim se.”
Nakon kratkog izleta u Hollywood početkom
60-ih, Romy Schneider dominirala je francuskim filmom 70-ih godina.
Redatelj Claude Sautet nazivao ju je “sintezom svih žena”, što je
svakako bilo pretjerano, no Romy Schneider ipak jest utjelovila
jedinstvenu mješavinu dječje nezaustavljivosti, erotske prisutnosti,
snažnog karaktera i fascinantne osobnosti. Surađivala je, kako je sama
jednom rekla, s najvećim tiranima: Premingerom, Wellesom i Viscontijem.
Prema
većini glumaca osjećali su prezir, ispričala je, no kad su upoznali
Romy, koja im se suprotstavila, sve je bilo savršeno. Nije glumila
neovisne, emancipirane žene, nego uloge koje su žene prikazivale
onakvima kakvima su ih muškarci toga doba vidjeli – kućanice, majke,
ljubavnice ili kurve. Glumila je žene koje su se, doduše, bunile, ali su
na kraju uvijek pristajale na kompromise. Namjerno je odabirala i uloge
koje su kritički gledale na njemačku nacističku prošlost, zbog čega je
francuski glumac Jean Gabin jednom prilikom izjavio kako “Romy Schneider
predstavlja dobru Njemačku”.
Zbogom, Romy! Iako je dvaput
nagrađena uglednom francuskom filmskom nagradom César i 1999. proglašena
za najveću glumicu u povijesti prema izboru francuskog lista Le
Parisien, njezin privatni život nije pratio filmske uspjehe. Dok je
okušavala sreću u Hollywoodu, Delon joj je nakon pet godina veze i
zaruka iznenada poslao pismo: “Zbogom! Vraćam ti tvoju slobodu i tvoje
srce!” Napustio ju je iznenada, zbog druge žene, Nathalie Barthélemy, s
kojom će se vjenčati godinu dana poslije i dobiti sina Anthonyja.
(S
Nathalie je veza također potrajala pet godina i završila rastavom.)
Delon je Romy ostavio buket crvenih ruža i poruku u kojoj je pisalo:
“Otišao sam s Nathalie u Meksiko.” Prekid ju je toliko pogodio da je
prerezala žile na rukama.
Nakon oporavka pomirila se s majkom i
poočimom i počela više vremena provoditi u Njemačkoj. Godine 1965. u
Berlinu upoznaje Harryja Meyena. Počinju vezu, Harry zbog Romy ostavlja
ženu s kojom je živio 12 godina i iduće se godine ženi Romy u petom
mjesecu trudnoće. “Dani provedeni s Alainom bili su divlji, ludi. S
Harryjem sam se smirila. Devet mjeseci nisam se mrdnula, ali nemam onaj
bolni osjećaj praznine. Sad čak mogu zamisliti da jednog dana napustim
film…”, izjavila je Romy u prvoj godini braka s Meyenom.
Alain
Delon činio se kao davna prošlost. “Delon? Ništa nije hladnije od
ljubavi koja je umrla”, komentirala je. Nakon rođenja sina Davida
Christophera 1966. bila je pak doslovce ekstatična. “Pitate me je li mi
se život jako promijenio? Recimo to ovako: konačno imam život. Zar nije
predivan, tako malen? Potpuno sam zaljubljena u njega. Nemoćna sam kad
je on u pitanju. Zbog toga sam sklopila sporazum s Harryjem. On se brine
za odgoj, a ja ću nastojati ne razmaziti ga previše.”
Godine
1968. Romy se vraća na velike ekrane – filmom “Bazen”, u kojem glumi sa
starom ljubavlju Alainom Delonom, što pokreće tračeve. Objašnjava kako
će najvažniji čovjek u njezinu životu uvijek biti Alain Delon. “Uvijek
je tu, uz mene, kad trebam rame za plakanje… čak i danas je Alain jedini
čovjek na kojeg mogu računati. Uvijek će mi pomoći. Jedino me Alain
oblikovao kao ženu, usprkos tome što me povrijedio kad me napustio. No,
ja sam i zahvaljujući tome postala zrelija”, izjavila je Romy.
Utjeha
joj je svakako trebala jer se 1972. rastaje od Harryja, a tri godine
poslije razvod postaje i služben. Tijekom rastave Harry je tražio
polovicu glumičine imovine. Dobio je 1,4 milijuna maraka.
Iste se
godine Romy udaje za svog asistenta Daniela Biasinija, kojem rađa kćer
Sarah 1977. Dvije godine potom Harry Meyen izvršio je samoubojstvo u
Hamburgu. Mnogi su vjerovali da je to posljedica depresije od koje je
bolovao još otkako ga je Gestapo mučio za vrijeme rata jer je bio
“polužidov”. Meyen se objesio.
Smrt sina Davida Niz nesretnih
događaja nastavio se 1981. Romy je opet predmet trač kolumnista jer se
rastaje od Biasinija. Ima problema i sa zdravljem - mora na operaciju
bubrega jer ima tumor. Jedina joj je utjeha sin. “Veoma sam povezana sa
svojim 14-godišnjim sinom Davidom. Naša se veza temelji na ljubavi i
poštovanju. On je izvanredno društvo. Uzbuđen je zbog mog posla i ne
boji se dati mi savjet ili ispraviti moj francuski. Možda će jednoga
dana i on postati glumac ili redatelj.
Ali sada mu je jedina
opsesija tenis”, izjavila je 1981. No pošto je započela vezu s Laurentom
Petinom, David više ne želi živjeti s njom, nego s roditeljima svog
pokojnog oca. I tada se događa tragedija. Dok se penjao na ogradu ispred
kuće, probio je femoralnu arteriju. Davida su operirali šest sati i
svih šest sati Romy je vrištala. Nisu ga uspjeli spasiti. Za dječakov
pogreb pobrinuo se Delon.
Nakon sinove smrti Romy se potpuno
povukla iz javnog života i Alain je bio praktički jedina osoba s kojom
je komunicirala, jedina osoba čije je društvo mogla podnijeti. “Dan kada
ti prestanem vjerovati bit će posljednji dan mojeg života”, često je
znala Delonu ponavljati repliku koju mu je prvi put izgovorila u filmu
“Christine”. Dane je provodila pušeći (tri kutije Marlbora dnevno), a
osim o cigaretama postala je ovisna i o alkoholu i lijekovima za
smirenje.
U jednom od svojih posljednjih intervjua glumica je
izjavila: “Ja sam samo nesretna 42-godišnja žena i ime mi je Romy
Schneider.” Glumica koja je nekoć govorila kako se ne boji ničega osim
ega i koja je bila uvjerena da “čovjek može ostati vječno mlad ako svaki
dan postaje bogatiji za izvanredne trenutke” postala je ogorčena. “Meni
se čini nemogućim da živim sama sa sobom – i s bilo kim drugim”, rekla
je pred kraj života.
Pošto je nađena mrtva, govorkalo se da se
ubila. Međutim, kako nije obavljena obdukcija, službeno se kao uzrok
smrti do danas navodi srčani udar. Umrla je devet mjeseci nakon smrti
svojega sina Davida. Iza sebe je ostavila petogodišnju djevojčicu i 61
snimljeni film.
Na vječni počinak ispratio ju je a tko drugi
nego Alain Delon. Na njezin lijes položio je komad papira s ovim
riječima: Nikad nisi bila tako lijepa. Vidiš, ipak sam za tebe naučio
nekoliko riječi na njemačkom – volim te, ljubavi moja.
CLOUZOTOV "PAKAO"
13 sati originalnih vrpci s mučenjem glavnoga glumca
Film
“L’Enfer”, odnosno “Pakao”, Henri-Georges Clouzot, jedan od najvećih
francuskih redatelj (Nadnica za strah, Demoni), počeo je snimati 1964.
Ideja je bila snimiti priču o muškarcu kojeg izluđuju sumnje da mu je
supruga nevjerna. Ženu je glumila Romy Schneider, muža Serge Reggiani.
“Pakao” se na kraju doista pretvorio u pakao. Clouzot je bio poznat kao redatelj koji voli nasilje, ali ne samo na filmu.
Terorizirao
je glumce, pljuskao glumice, a Brigitte Bardot čak i drogirao, bez
njezina znanja, za potrebe uloge u “Istini”. Nakon par tjedana probnih
snimanja u pariškom studiju i 10 dana snimanja na lokacijama, Clouzot je
odustao od filma.
U dokumentarcu Sergea Bromberga i Ruxandre
Medreae “Pakao Henri-Georgesa Clouzota”, snimljenom zahvaljujući
redateljevoj udovici Inès de Gonzales, koja im je predala 13 sati
originalnih filmskih vrpca, sada konačno otkrivaju i zašto. Iako se
očekivalo da će Clouzot mučiti Romy, on je zapravo mučio Reggianija
kojeg je tjerao da dnevno trči i po 16 kilometara po planinskoj cesti,
kako bi snimio scenu u kojoj ljubomorni suprug slijedi svoju lijepu
suprugu.
Reggianiju je dozlogrdilo i napustio je snimanje.
Clouzot je pokušao naći zamjenu. Nije mu uspjelo, ali nije odustajao od
filma za koji je vjerovao da će unijeti revoluciju u kinematografiju.
Nastavio je snimanje i bez glavnog glumca, a onda je jedan dan, dok je
snimao lezbijsku scenu između Romy Schneider i Dany Carel, doživio
srčani udar i završio u bolnici.
NAJVEĆA TRAGEDIJA
Pogibija sina Davida 1981. godine
Sarah
Magdalena Biasini imala je pet godina kad joj je umrla majka. O njihovu
odnosu gotovo da se ništa ne zna. Možda zato što nisu ni imale vremena
za pravi odnos zbog Romyne prerane smrti, a možda i zato što je Romy
bila duboko zaljubljena u svoga sina Davida, rođenog vrlo brzo nakon što
je prekinula s Delonom. Sarah, koja danas ima 32 godine, frapantno
nalikuje svojoj majci i također je glumica.
Na Sorbonni je
studirala povijest umjetnosti, a potom i kazališnu umjetnost na
Institutu Lee Strasberg u Los Angelesu. Pred kamere je prvi put stala
2004., kad je snimila francusku mini-seriju “Julie, Chevalier de
Maupin”. Godinu kasnije prvi je put nastupila i u kazalištu.
Izvor teksta: Globus - Tanja Tolić