Restrepo (2010)

(2010) · Life isn't about waiting for the storm to pass; it's about learning to dance in the rain...

   Restrepo (2010)

IMDb

Rotten Tomatoes

Metacritic

Redatelji i scenaristi: Tim Hetherington, Sebastian Junger
Producenti: Tim Hetherington, Sebastian Junger
Produkcijska kuća: Outpost Films Production
Montaža: Michael Levine
Glazba: Ruy Garcia

Nagrade:
Sundance Film Festival – Grand Jury Prize
National Board of Review - Best Directorial Debut

Irački i afganistanski rat dosad su bili predmet desetina dokumentarnih filmova, od onih koji se bave pojedinim zločinima (“S.O.P.”, “Bitka za Hadithu”) pa do širokih političkih analiza.

Ali, ovogodišnji pobjednik Sundancea - film “Restrepo” Sebastiana Jungera i Tim Hetheringtona - ne nalikuje ni na jedan koji smo vidjeli dosad. Naime, “Restrepo” nije samo dokumentarac o ratu: to je film koji doista dokumentira ratovanje. Redatelji “Restrepa” Junger i Hetherington napravili su nešto što su dosad radili tek poneki fotoreporteri, a dokumentaristi gotovo nikad, jer prije epohe DV-a to nije bilo ni tehnički moguće.

Dobili su dozvolu da se priključe nevelikoj američkoj postrojbi koja odlazi u dolinu Kanegal, jednu od najudaljenijih američkih ispostava duboko u afganistanskom teritoriju koji nadziru talibani. Dvojac redatelja tamo je malim DV-em, a neki put i mobitelom, bilježio svakodnevicu, ali i ratne čarke na “najopasnijem mjestu u Afganistanu”, kako ga je nazvao CNN. 

U filmu vidite vojnike pod izravnom paljbom. Kadar se nerijetko zamuti kad snimatelj uspaničeno pada ničice. Ljudi pred kamerom bivaju ranjeni, saznaju za smrt prijatelja, psihički pucaju od straha. Trojica ljudi koje je film ovjekovječio poginuli su tijekom njegovog snimanja: po jednom od njih, Juanu Restrepu, nazvana je i baza koja filmu daje ime. “Restrepo” je - ukratko - nerazrijeđena slika ratničkog iskustva prve linije i u prvom licu, film koji vam pokazuje zašto ljudi kad se vrate s fronta dobivaju PTSP.

Za razliku od mnogih dokumentaraca o Afganistanu ili Iraku, “Restrepo” nije izravno političan. Dapače, naglasak na drami i heroizmu “naših dečki” mogao bi navesti da ga se tumači kao militaristički, što se (s puno više razloga) prigovaralo ovogodišnjem dobitniku Oscara “Naredniku Jamesu”. Pa ipak, politički podtekst “Restrepa” naznačen je diskretno i pametno. 

Dvojac redatelja brižljivo prati “šure”, plemenska vijeća preko kojih Amerikanci pokušavaju pridobiti domaće. Ta vijeća svojevrsni su razgovor gluhih: Amerikanci pričaju o cesti koju će graditi, progresu i radnim mjestima, domaći pak o ovom ili onom mještaninu kojeg su Amerikanci odveli na ispitivanje i sad mu nema glasa. Na početku se filma zapovjednik Keaney, ne baš najinteligentniji vojničina, udvara domaćima i obećava da će “odsad sve biti drukčije”. Tijekom filma, obećanje se pretvori u dim kad njegova postrojba greškom pobije deset civila u selu koje drže talibani. Američki “projekt modernizacije” prikazuje se kao krvavi, mukotrpni sizifovski posao, a to osjećanje podvlači i podatak koji doznajemo na špici: Amerikanci su se nakon snimanja filma iz Kanegala povukli i nikad se nisu vratili.

Jurica Pavičić, jutarnji.hr

Prijevod možete preuzeti ovdje:
http://titlovi.com/titlovi/titlovi.aspx?prijevod=restrepo&jezik=

Korisnik	Poruka Tema Pretraži Opcije teme Odgovori Otvori novu temu Verzija za ispis Translate Tema
Titivillus Profil člana Pronađi sve prevode Pošaljite privatnu poruku Pronađi postove člana Dodaj na listu prijatelja Translator Pridružen: 01.Srpanj/Jul.2009 Status: Offline Points: 5547	Opcije posta Odgovori Citiraj Titivillus Prijavi poruku Thanks(0) Citiraj Odgovor Tema: Restrepo (2010) Objavljeno: 17.Prosinac/Dec.2010 u 03:49
	Restrepo (2010) IMDb Rotten Tomatoes Metacritic Redatelji i scenaristi: Tim Hetherington, Sebastian Junger Producenti: Tim Hetherington, Sebastian Junger Produkcijska kuća: Outpost Films Production Montaža: Michael Levine Glazba: Ruy Garcia Nagrade: Sundance Film Festival – Grand Jury Prize National Board of Review - Best Directorial Debut Irački i afganistanski rat dosad su bili predmet desetina dokumentarnih filmova, od onih koji se bave pojedinim zločinima (“S.O.P.”, “Bitka za Hadithu”) pa do širokih političkih analiza. Ali, ovogodišnji pobjednik Sundancea - film “Restrepo” Sebastiana Jungera i Tim Hetheringtona - ne nalikuje ni na jedan koji smo vidjeli dosad. Naime, “Restrepo” nije samo dokumentarac o ratu: to je film koji doista dokumentira ratovanje. Redatelji “Restrepa” Junger i Hetherington napravili su nešto što su dosad radili tek poneki fotoreporteri, a dokumentaristi gotovo nikad, jer prije epohe DV-a to nije bilo ni tehnički moguće. Dobili su dozvolu da se priključe nevelikoj američkoj postrojbi koja odlazi u dolinu Kanegal, jednu od najudaljenijih američkih ispostava duboko u afganistanskom teritoriju koji nadziru talibani. Dvojac redatelja tamo je malim DV-em, a neki put i mobitelom, bilježio svakodnevicu, ali i ratne čarke na “najopasnijem mjestu u Afganistanu”, kako ga je nazvao CNN. U filmu vidite vojnike pod izravnom paljbom. Kadar se nerijetko zamuti kad snimatelj uspaničeno pada ničice. Ljudi pred kamerom bivaju ranjeni, saznaju za smrt prijatelja, psihički pucaju od straha. Trojica ljudi koje je film ovjekovječio poginuli su tijekom njegovog snimanja: po jednom od njih, Juanu Restrepu, nazvana je i baza koja filmu daje ime. “Restrepo” je - ukratko - nerazrijeđena slika ratničkog iskustva prve linije i u prvom licu, film koji vam pokazuje zašto ljudi kad se vrate s fronta dobivaju PTSP. Za razliku od mnogih dokumentaraca o Afganistanu ili Iraku, “Restrepo” nije izravno političan. Dapače, naglasak na drami i heroizmu “naših dečki” mogao bi navesti da ga se tumači kao militaristički, što se (s puno više razloga) prigovaralo ovogodišnjem dobitniku Oscara “Naredniku Jamesu”. Pa ipak, politički podtekst “Restrepa” naznačen je diskretno i pametno. Dvojac redatelja brižljivo prati “šure”, plemenska vijeća preko kojih Amerikanci pokušavaju pridobiti domaće. Ta vijeća svojevrsni su razgovor gluhih: Amerikanci pričaju o cesti koju će graditi, progresu i radnim mjestima, domaći pak o ovom ili onom mještaninu kojeg su Amerikanci odveli na ispitivanje i sad mu nema glasa. Na početku se filma zapovjednik Keaney, ne baš najinteligentniji vojničina, udvara domaćima i obećava da će “odsad sve biti drukčije”. Tijekom filma, obećanje se pretvori u dim kad njegova postrojba greškom pobije deset civila u selu koje drže talibani. Američki “projekt modernizacije” prikazuje se kao krvavi, mukotrpni sizifovski posao, a to osjećanje podvlači i podatak koji doznajemo na špici: Amerikanci su se nakon snimanja filma iz Kanegala povukli i nikad se nisu vratili. Jurica Pavičić, jutarnji.hr Prijevod možete preuzeti ovdje: http://titlovi.com/titlovi/titlovi.aspx?prijevod=restrepo&jezik=

Titivillus Profil člana Pronađi sve prevode Pošaljite privatnu poruku Pronađi postove člana Dodaj na listu prijatelja Translator Pridružen: 01.Srpanj/Jul.2009 Status: Offline Points: 5547	Opcije posta Odgovori Citiraj Titivillus Prijavi poruku Thanks(0) Citiraj Odgovor Objavljeno: 17.Prosinac/Dec.2010 u 05:10
	Odličan dokumentarac. Prikaz modernog ratovanja iz (doslovno) prve ruke. Nevjerojatno je u kakve su sve rizične situacije autori išli s kamerom (najhrabriji film ikad?) što je na kraju rezultiralo nekim iznimno snažnim i mučnim snimkama (npr. smrt suborca ili ulazak u selo u kojem su greškom pobili civile). S druge strane, u intervjuima s vojnicima i kroz njihovo slobodno vrijeme prikazana je humana strana rata. Zanimljivo, politika im je na zadnjem mjestu, ali zato strahovi kotiraju poprilično dobro. Poanta? Rat je besmislen (vjerojatno najignoriranija poanta u povijesti čovječanstva). Svakako pogledati. 9/10

bojanadj Profil člana Pronađi sve prevode Pošaljite privatnu poruku Pronađi postove člana Dodaj na listu prijatelja Senior translator Pridružen: 19.Srpanj/Jul.2009 Lokacija: Novi Sad Status: Offline Points: 31500	Opcije posta Odgovori Citiraj bojanadj Prijavi poruku Thanks(0) Citiraj Odgovor Objavljeno: 01.Sijecanj/Jan.2011 u 21:01
	I meni se dopao dokumentarac, mada sam ga više doživela kao film, a ne dokumentarac. Na konto "... u intervjuima s vojnicima i kroz njihovo slobodno vrijeme prikazana je humana strana rata..." pretpostavljam da si mislio humana strana vojnika, a ne rata Oduševilo me što je i u konačnoj obradi ostalo upravo ono što si zacrnio (mislim na selo i civile). Prosto mi za nepoverovati da je to prošlo cenzuru. I uopšte priča kapetana o tome i sami snimci. Što se tiče poente, delimo mišljenje. Kad razmišljamo npr o I ili II s.r. imamo agresore, oslobodioce i na kraju rata (iako posle rata nema pobednika) ipak imate oslobođenje, kraj borbi i kreću svi od početka. Gledajući ovaj dokumentarac razmišljam kako su lepo predstavili "njihove" ratove: dođe jedna ekipa (kako sami kažu "da se bore za svoju državu" ), bore se, ginu, kao šire demokratiju i došli su da donesu napredak, bolji život, poslove, puteve... Budu tamo određeno vreme, rade šta im se kaže i što misle da je u skladu i interesu sa "njihovom borbom". Za sve to vreme stanovništvo ima dodira sa njima samo kad mora, ne veruje im, ne želi ništa od njih (sem para za kravu ), bukvalno ih trpe (jer nemaju izbora) dok ovi ne odu... I na kraju, ovi odlaze noseći traume sa sobom, srećni što više nikada tu njihova noga neće morati da kroči, a kad pogledaju iza sebe (sem samog OP koji najviše znači kapetanu "kao strateško mesto", a njima ostalima samo kao uspomena na druga) nema ničega da vide (sem trauma koje ostaju doživotno sa njima)... Besmisleno da ne može biti besmislenije.
	*Life isn't about waiting for the storm to pass; it's about learning to dance in the rain...*

Restrepo (2010)

Restrepo (2010) | BA | HR | MK | RS | SI |

Godina:

Žanr:

Trajanje:

Režija:

Glavne uloge: