118. Prosranstvo

   Svemir, konačna granica. Ovo su putovanja...

   - Stani malo, nije ti ovo Star Trek. – dobaci neko iz mase.

   Nekada davno... U galaksiji veoma dalekoj...

   - Opet fula. De ba, Baho, koji ti je?

   U 23. vijeku, ljudi su kolonizirali Sunčev sistem.

   Ujedinje titlovačke nacije (UTN – nekadašnje UN) kontroliraju Zemlju i Lunu (Mjesec).

   Titlovačka republika Mars (TRM) je nezavisna vojna sila, koja je počela kao kolonija UTN-a, ali se zahvaljujući predanosti svojih građana uspjela otrgnuti Zemljinog stiska i stvoriti najjaču svemirsku mornaricu sistema.

   Unutrašnji planeti zavise od resursa iz asteroidnog pojasa (Pojasa). Belteri (stanovnici Pojasa i šire) žive i rade u svemiru. Njihove interese zastupa vojnopolitička organizacija Alijansa spoljnih Titlova (AST). To je šarolika grupa, s mnogo frakcija raštrkanih širom Pojasa.

   U Pojasu su zrak i voda dragocjeniji od zlata. Tenzije su rasle decenijama. Zemlja, Mars i Pojas se nalaze na ivici rata. Dovoljna je jedna jedina iskra...

   - Dobro, sad si već na pravom tragu, ali to sve znamo. – javi se opet glas iz mase – Sve smo to gledali. Znamo već, Zrinka Andromeda Mao je zbrisala sa Zemlje u Pojas, gdje se pridružila AST-u. A onda je misteriozno nestala. Njen otac Ge-Wehr Mao je unajmio Isophusa Millera da je pronađe, otme i pošalje nazad. Istovremeno je traži i Fred Silentius Johnson, a Edenson Dawes je nešto znao, jer mu se pokušala javiti, ali se ušutio kao piz*a. Zato Johnson pošalje posadu Rosulje (kako odmilja zovu svoj brod Rocinante) da je pronađu. Nađu je na Erosu zaraženu protomolekulom, koji usput zarazi 100.000 Beltera. I tu nastaje sva fertutma. Daj nešto novo.

   Dobro, de. Znači, došlo je do opšteg nepovjerenja među svim stranama u Sunčevom sistemu, pa i među njihovim frakcijama. Ali svi su svjesni da bi bilo kakav nepromišljen potez mogao dovesti do totalnog rata i uništenja ljudske vrste. Stoga su se dogovorili da se njihovi predstavnici okupe na Cereri, najvećem patuljastom planetu Pojasa. Tačnije u Cereri, jer se sav život tamo odvija u podzemnim hodnicima. Gravitaciju zahvaljuje centrifugalnoj sili, jer da bi se tamo moglo živjeti morali su je zavrtiti, tako da u odnosu na površinu hodaš naglavačke.

   - Preskoči te tehničke detalje. I to znamo. – javi se opet onaj dosadni – Pređi više na stvar.

   Sala za sastanke guvernerove palate na Cereri. Oko stola su se okupili svi junaci ove priče, a bome i neki koji to nisu, ali im tako pao grah.

   - Dobro došli na Cereru, dame i gospodo. – počeo je Edenson Dawes, vođa lokalnog ogranka AST-a, osoba koja vedri i oblači Cererom, a to se često odnosi i na kriminalne aktivnosti. - Uzeo sam sebi za pravo da kao ovdašnji otvorim ovaj sastanak. Dakle, ono što se dogodilo na Erosu veoma je ozbiljno. Znam da ste navikli upirati prstom u mene, ali preskočite me jedan krug barem.

   - Šta nemojte? – uskoči Ge-Wehr Mao, koji praktično ne odgovara nijednoj strani, pošto njegova korporacija nadilazi sve granice i ima uticaj širom sistema. – A to što sam izgubio svoju Zrinku, nikom ništa, ha? Neko će mi debelo platiti sve ovo.

   - Polako, monsieur Mao. – uskoči Fred Silentius Johnson, vođa ogranka AST na stanici Tihi, nekadašnji pukovnik UTN-a, koji se odmetnuo i prešao na stranu Beltera, nakon što je uvidio šta sve „Unutrašnji planeti“ (Zemlja i Mars) rade Belterima. – Ne zaboravite ni vi da je na Erosu poginulo 100.000 Beltera.

   - Kao predstavnica Marsa moram odmah kategorički odbaciti bilo kakvu vezu naše kolonije s tim đavoljim protomolekulom. – Javi se Bonnie Draper, 2 metra i nekoliko kusura visoka Marsovka, pozamašnih mišića, uvijek spremna za akciju. Zatim lupi šakom od sto, koji je na svu sreću bio od masivnog drveta, inače ne bi ostalo ništa od njega. – Nama neko smješta od početka. Još od uništenja našeg najboljeg bojnog broda, Donnagera. E ne može više! – A zatim pokaza prema posadi Rosulje. – Još ste nam maznuli Tachi. - Tako se prvobitno zvao Rocinante iliti Rosulja. – Ma đe su mi one sikirice?

   - To je bilo legitimno prisvajanje. – Javi se kapetan Rosulje, Daniles Holden, Zemljanin, samopozvani borac za pravdu (poput Don Quijotea na svom Rocinanteu), koji odmah mora sve objaviti na nečemu što nalikuje društvenim mrežama. Neki bi rekli spammer. – Jedva smo izvukli živu glavu.

   - I da se ne zaboravi da smo prije toga preživjeli i uništavanje Canterburryja. – doda Metalex Kamal, pilot Rosulje, koji najbolje pravi pite od gljiva u cijelom sistemu. – I sâm sam Marsovac. – Tačno, Metalex je s Marsa. – Ali Rocinante je naš legitimni plijen.

   - Tako je. Canterbury. – Uskoči Ljubinka Drummer, Belterka, glavni inžinjer na stanici Tihi i desna ruka Johnsona. – Pamtite Cant! – izreče parolu koja je brzo postala popularna širom pojasa. – Kako god okreneš, mi Belteri smo donji.

   - UTN je u posljednje vrijeme pratio aktivnosti većine frakcija AST-a i prema našim saznanjima spremaju nešto golemo. – reče Hogar Cotyar, predstavnik Cersjen Avasarala, Generalne sekretarice UTN-a. – Da precizno citiram šeficu, „Reci tim Belterima tamo da se ne zaje*avaju, inače ću nekom je*ati mater.“ Dakle, iza svega ovoga vjerovatno stoje...

   - Nemoj ti nama, Belteri ovo, Belteri ono. – odbrusi Anaomi Nagata, Belterka, inžinjer na Rosulji i djevojka kapetana Holdena. – Godinama nas tako tlačite i dovoljan vam je bilo kakav izgovor da napravite masakr.

   - Šefice, da ga mlatnem? – upita je Nešos Burton, bivši mafijaš sa Zemlje, mehaničar na Rosulji i osoba koja u svemu sluša Anaomi. – Samo reci i gotov je. – Na šta mu Anaomi gestom rukom pokaza da ne treba.

   - Ja bih ga mogao odvesti u šetnju da vidi kakav je zrak s druge strane zračne komore. – došapnu joj u šali Isophus Miller, detektiv s Cerere, koji sprovodi zakone na sebi svojstven način. Na šta se Anaomi samo nasmija. – Ne brini, ne bi mi bio ni prvi ni posljednji Zemljanin, kojeg sam poslao u vakuum.

   U sali nasta žamor, gdje se više nije znalo ko koga optužuje i zašto. 

   - Narode! – prodera se Daniles, uvijek spreman za konstruktivne ideje. – Hajde da napravimo pauzu, nešto pojedemo, obavimo... znate već... Da ohladimo glave, pa će sve ići lakše.

   Nastade opšte odobravanje i svi se raziđoše.

   Nakon nekih sat vremena su se ponovo okupili u sali. Jedino nije bilo Hogara Cotyara. Nije bilo potrebno mnogo vremena da ustanove kako Hogar nikad nije ni stigao daleko od sale. Pronašli su ga ukočenog u dobro znanoj pozi iznad čučavca u WC-u. Tačnije, pronašli su ono što je ostalo od njega. Treba li napominjati da su između članaka bile rastegnute spuštene roza tange?

   - Tragovi kandži i ove dlake. Hmm... – reče Isophus, razgledajući iskusnim detektivskim okom sve detalje na mjestu zločina. – Već sam vidio ovako nešto... Dlako-nešto...

   - Dlakomlat? – upita Ljubinka.

   - Misliš kao ono kad je stradao Robi? – reče Edenson. – Vu...

   - Vukodlak. – sjeti se Isophus.

   - Jbt... Koje PROSRANSTVO. – doda Nešos.

Rok za glasanje 22:00.

Vidovnjak se može javiti.