Ovsyanki aka Silent Souls (2010)

                          Ovsyanki  (2010)

                                            * Silent Souls *

                                            http://www.imdb.com/title/tt1693830/

Režija: Aleksei Fedorchenko
Scenarij: Denis Osokin
Žanr: Drama
Država: Rusija
Jezik: Ruski
Trajanje: 75 min

Yuliya Aug ... Tanya
Larisa Damaskina
Olga Dobrina ... Yulya
Viktor Gerrat
Olga Gireva ... Seller in the shop
Artem Habibulin
Vyacheslav Melechov ... Bird's seller
Igor Sergeev ... Aist
Leisan Sitdikova ... Rimma
Viktor Sukhorukov ... Vesa
Yuriy Tsurilo ... Miron
Ivan Tushin ... Little Aist
Yulia Tushina ... Aist's mother
Sergey Yarmolyuk ... STSI Inspector

Kada Mironova voljena žena premine, on zamoli svog najboljeg prijatelja Aista za pomoć
oko posljednjeg ispraćaja prema obredima kulture Merja, prastarog ugro-finskog plemena
s područja jezera Nero, slikovitog predjela zapadnog dijela središnje Rusije.
Iako se narod Merja stopio s Rusima u 17. stoljeću, njihovi mitovi i legende i dan danas žive
kroz njihove potomke. Dvojica se muškaraca spremaju na put tisućama kilometara preko
beskrajne zemlje. Usput, kako je i običaj kod Merja, Miron dijeli svoja intimna sjećanja o
svome bračnom životu. Ali dok dolaze na obale svetog jezera gdje će se zauvijek oprostiti
od njezinog tijela, Miron saznaje kako nije bio jedini koji je volio Tanyu.

NAGRADE:
2010: Venice Film Festival;
Aleksei Fedorchenko, dobitnik nagrade FIPRESCI
Aleksei Fedorchenko, dobitnik nagrade Nazareno Taddei
Aleksei Fedorchenko, dobitnik nagrade SIGNIS
Mikhail Krichman, dobitnik nagrade za izvanredna tehnička dostignuća
2011: Asia Pacific Screen Awards;
Denis Osokin, dobitnik nagrade za najbolji scenarij
2010: Mar del Plata Film Festival;
Aleksei Fedorchenko, dobitnik nagrade za najbolju režiju
Denis Osokin, dobitnik nagrade za najbolji scenarij
Aleksei Fedorchenko, nominacija za najbolji film





prevod najavio Filaret

izvor:inter.okr.

Kneginja je sve napisala o radnji filma, koja je krajnje jednostavna. Čovek želi umrlu ženu da sahrani po paganskim običajima svog naroda i to je skoro cela priča. Ima još, ali da ne kvarim.

U osnovi je film posvećen prolaznosti kako ljudi tako i naroda. Merji su narod koji više praktično ne postoji, osim kroz "opustela sela, nekoliko obreda i reke zaboravljenih naziva". Gledamo njihove pogrebne i svadbene običaje kao neku vrstu nekrologa. Kad na samom kraju saznamo ko nam u stvari priča tu priču, Miron i Aist, obojica bez dece, postaju otelovljenje sudbine naroda kome pripadaju. Prvo pod led ide pisaća mašina Aistovog oca, lokalnog merjskog pesnika čije pesme niko nije čitao, znači da prvo nestaje kultura jednog naroda, zatim sam narod, a o onome što preostane pažljivo će brigu voditi kustosi i nostalgičari.

Film je stvarno odličan, poetski i melanholičan, mada će spor ritam i sama tema mnoge da odbiju od gledanja. Snimatelj je radio i Zvjagincevljev Povratak, pa odatle potiče vizuelna sličnost ova dva filma. Sve drugo je originalno i itekako vredno potrošenih 75 minuta koliko film traje.