109. Ćeranje

- Četiri igrača, koja se ne znaju otprije, moraju djelovati kao tim, žele li zaraditi novac. Međutim na tom putu, kao i uvijek, stoji strašni lovac, ali i još neka čupava iznenađenja za koja ne znaju. Krenimo s Ćeranjem. – rekao je Tihi Moderatorić, voditelj kviza na Titlovačkoj televiziji. A onda je, logično, uslijedio reklamni blok.

- Dobro vam veče i dobro nam došli. Ko će na kraju izaći kao pobjednik, ko će ugrabiti plijen, ostaje vidjeti na kraju Ćeranja. A naši junaci igraju u ovom sastavu. – nastavio je Tihi prepustivši riječ prvom učesniku, tj. učesnici, kviza.

- Ja sam Ljubica Đozlukić, učiteljica iz Titlovog Vakufa. Hobi mi je heklanje i skupljanje čepova s boca mineralne vode. Volim gledati španske, turske i indijske serije. I ovom prilikom bih željela pozdraviti svoj razred 2b. E, da, još bih rekla...

- Dobro, dobro... – prekinu je Tihi i okrenu se prema sljedećem takmičaru – Vi ste?

- Ja sam Metalko Čupović, stolar iz Titlovskog Broda. Pored toga bavim se muzikom. Vikendom sviram harmoniku u kafani „Kod gazde Ire“.

- Ja sam Stole Dugmetarić, metalostrugar iz Titluše Donje. Takođe se bavim muzikom. Sviram gitaru u jednom lokalnom bendu.

- Zanimljivo... – Uskoči Tihi - Metalko, a stolar i još svira harmoniku... Stole, a metalostrugar i još... No, dobro. – i okrenu se četvrtom učesniku kviza -  Vi ste?

- Bonimirka Gastarbajterić-Schulz iz Untertitelachinga u Njemačkoj, lučka radnica, odnosno utovarivačica na doku. Nemam hobija, jer ne stižem ništa od posla, pošto u slobodno vrijeme radim još jedan posao. Inače sam rodom iz Podnapišćeva.

- Nakon još jednog reklamnog bloka, naši igrači će pojedinačno odgovararati na naša brzopotezna pitanja, pa s tim malim plijenom lovcu na megdan. – nastavio je Tihi - Ako mu pobjegnu, dobro je. Ako ne pobjegnu, nama još bolje.

I tako je Ljubica odgovarala, pogodivši čak dva tačna odgovora, a da ni ona ne zna kako, što joj je donijelo sumu od 200 titlira (novčane jedinice u Titlovačkoj Republici).

- A sada idemo upoznati večerašnjeg lovca. – rekao je Tihi. - Prvi mogući lovac je Prof. Dr Robin Sveznalić, redovni profesor na Fakultetu za primjenjeno muljanje u Titlovcima. 

Nakon što su prikazali njegov profil, Tihi je nastavio.

- Drugi mogući lovac je Hogar Horizontalić, nezavisni intelektualac, vlasnik rekorda u ispunjavanju križaljke. Naime, 4 i po godine je ispunjavao križaljku dimenzija 10x10. Prije njega je vlasnik rekorda bio izvjesni Osman iz Prijedora, koji je križaljku istih dimenzija ispunjavao samo 2 godine.

I opet njegov profil. A šta drugo.

- Treći mogući je naš legendarni lovac Buzi Kerovodić. On nema nekih titula, ali je član lovačkog društva iz Titl Vakufa i ima najveći procenat ulova kod Ćeranja.

Jasno vam je valjda da slijedi i njegov profil.

- Ljubice, znate šta sad slijedi?

- Šta znam, ja sam samo učiteljica, koja usput voli da hekla, skuplja čepo...

- Dobro, dobro... - opet je prekinu Tihi. – Sad ćemo vidjeti ko je večerašnji lovac. On će procijeniti koliko će vam metara ponuditi prednosti. Krenut ćete trčati, a ulovi li vas, loše vam se piše. Dakle, večerašnji lovac je Hogar Horizontalić. – reče Tihi, sačekavši da se Hogar pojavi. Kad ga neko vrijeme nije bilo, opet ponovi – Večerašnji lovac je Hogar Horizontalić.

U studiju su se zagledali. Takmičari, voditelj. Zatim su svi uputili pogled prema izvršnoj producentici Ani Organizatorić, osobi bez koje bi sva produkcija Titlovačke televizije stala, alfi i omegi za pronalaženje kandidata i lovaca. Ali ona je samo slegla ramenima i uputila pogled prema Subiju Goluži, glavnom i odgovornom uredniku, poznatom kao idejnom tvorcu kvizova „Titloteka“, „Najslabija paprika“ i „Ko želi biti penzioner?“, kao i još nekih drugih manje poznatih kvizova i drugih emisija.

- Znaš li gdje je Hogar? – upita ga Ana.

- Hogar? Koji... Aha, Horizontalić. Otkud znam. – Odmahnuo je Subi, opet utonuvši u neke svoje misli.

- Ne može se ovako raditi! – uzviknu Alen Klapna, režiser – Rez! Prekid! Stani! Danilo, gasi! I ti, mali s kamere 2! – a zatim promrmlja – Ionako me je protjeralo. Taman da odem na WC.

- Vidio sam ga s Klenom prije nekoliko sati. Nešto su se dogovarali da idu na piće u kafanu kod Ire. Da se nisu zapili? – dobacio je Danilo Objektiv, kamerman na kameri 1 u studiju Š Titlovačke televizije, misleći na Klena Brmbrmbrmbića, vozača na Titlovačkoj televiziji.

- Tačno. I ja sam ih čula. Klen je rekao nešto kao da ih u kolima čeka ona Cerisa. Znaš, ona što može popiti više nego 3 muškarca? – reče u prolazu Zrinka Pregača, kuharica kafe u zgradi televizije, spustivši ispred Subija šoljicu kafe. – Crna, bez šećera, šefe?

- Ha? – odgovori Subi – Aha... Kafa! Da. Hvala.

- Iso! – Ana se obrati Isi Desnorukiću, svom pomoćniku – Idi do prostorije za odmor i probudi Buzija i Robina. Spavaju tamo još od prošle emisije. Dosta im je bilo. Moramo nastaviti snimanje, pa neka budu spremni da uskoče ako ne nađemo Hogara.

- Što ja? – odgovori Iso – Pošalji Edena, kao i obično.

- Rekoh ti da ideš. – zatim se obrati Edenu Potrčkovskom, dečku za sve na Titlovačkoj televiziji. – Edene, idi vidi jesu li se Hogar i Klen opet napušili na parkingu. Možda je i ona Cerisa s njima. Znaš, ona zeznuta? Ako ih nema tamo trči kod Ire i dovedi mi obojicu. Nemaju gdje drugdje biti.

- Šefice! Šefice! Mmm... Mrrrr... Mrrrt... – dotrča sav zadihan Eden.

- Šta je bilo? Polako. Prvo se smiri. – reče Ana.

- Hoćeš li vode i šećera da dođeš sebi? – povika Zrinka.

- Hoćeš li šamar? – povika Iso.

- Mrrrt... Mrtvi! Sss... Svi mrtvi! – dođe nekako do daha Eden. – Na, na, na... Na parkingu.

Na to svi istrčaše napolje i ugledaše raskomadane dijelove tijela Klena, Hogara i Cerise.

- Lupus masakris, moje stručno mišljenje. Ovo je djelo vukodlaka. – reče Prof. Dr Robin Sveznalić, još uvijek trljajući sanjive oči.

- Otkud vučja dlaka ođe? Vukovi su u šumi. Ja to najbolje znadem. – reče Buzi.

- Govori o vukodlacima, ne o vukovima – reče Bonimirka.

- Ne znam oto. Toga neima kod mene na selu. – odgovori Buzi. – 'Bem ti ovo Ćeranje i onoga ko me nagovori na 'vo.

2 vukodlaka, 1 izdajnik, 1 vidovnjak. Vidovnjak se može javiti. Rok za glasanje 22:00 (+15 min)

Možda postanem natjecatelj umjesto voditelja u njemu.

Treba Ćeranje, ne Čeranje...

   Kaki kažu, ćeraćemo se još, na ćeralištu i ćeralijadi.

   Neka Ćeranje počne.

  Kviz je nešto između Potere i Kviskoteke koliko sam uklavirio. Lad sam već kod Kviskoteke, zanima me da li nam je beskonačan kvisko još uvek na raspolaganju.