104. Titlovački metro

Titlovački metro. Ranojutarnji vlak koji kreće iz Titlovaca za Titlušu Donju, Titl Vakuf,  Titlovo Užice, Podnapiščevo upravo je doživio nesreću – iskočio je iz tračnica u trenutku kad je izlazio iz podzemnog tunela i postajao regularan, nadzemni vlak – baš usred Zekanove šume.

Srećom, nitko nije stradao. Tako bar misli strojovođa Klen Huhuić dok se pridizao. Srećom, pao je na nešto meko – na svog asistenta Bahu Ćumura. Baho Ćumur bio je Viši stručni suradnik u upravljanju vlakom – tj. ubacivao je ugljen.

A onda – krik. Klen je odmah prepoznao glas kondukterke Zrinke Cvik.Kad su on i Baho stigli do vagona iz kojeg su ga čuli, tamo je već nastala mala gužva. Mala, jer putnika u ovo rano jutro i nije bilo mnogo.

Zrinka je stajala iznad leša Cersei Prekardašijan, najpoznatije titlovačke celebrity osobe, poznate po tome što je poznata. Od nje su ostali tek komadići lica, kosti i silikoni. Zrinki je pomagao ustati Riči Rič, vlasnik ZdipiBanke koji se našao u vlaku pukom slučajnošću jer mu je netko te večeri ukrao njegov Mercedes. Kraj njega je stajao njegov nesretni šofer, Benko Metalik, koji je samo na tren otišao kupiti burek i jogurt… I eto ga sad, pokraj svog šefa u vlaku. Dr. Ljuba Imrđensić, koja se vraćala nakon noćne smjene na hitnoj, još je klečala kraj žrtve. Ana Tulumarić i Boni Žurkić sjedile su i razmjenjivale bocu tekile. One su bile studentice na Fakultetu influencerskih nauka u Podnapiščevu i vraćale su se s koncerta Halida Invalid Harija. I nisu bile baš najtreznije. Rudar Iso Kopajić već je izašao iz vagona u prohladnu noć. Bio je klaustrofobičan i bilo mu je drago kad je izašao iz vagona. Eden Džeparovski, privatni „poduzetnik“ po tuđim džepovima, izašao je za njim, baš kao i Buzi i Subi Ederlezić, svirači po željezničkim kolodvorima.

- Ako krenemo ravno kroz šumu, za dva sata smo u Titlovom Velesu. – komenmtirao je Eden nešto što je očito većini bilo na pameti, jer noć je bila hladna kasnojesenja.

No hladnoća je najmanja briga za preživjele iz nesreće titlovačkog metroa…

 

 2 vuka, 1 vidovnjak, 1 izdajnik

Ažurirao silent_passenger - 04.Sijecanj/Jan.2019 u 21:26

  

E, sada...ako sam npr vučkodlačić, i imam drugara istog takvog, kako to onda funkcionira, glede žrtve, dogovora and stuff? Šta ako ja nisam za ljude, vala ni vukove, te se dogovor ne mož' postići...jel bih ja smeJo mimo njega, jel, žrtvu odabrati a lagati dobrog Tihog da je sve po JUS-u ?


Npr tj. Pitam za druga jednog, jok za sebe

Ups, dok si tu Tihi, ako si tu još

Sretna ti nova godina, sve najbolje, tebi i seljanima i vučićima

Nisam stigao pre, evo me konačno u Selu

MetalikeOperiteKose piše: Veče seljani. I laku noć.

Laku noć, Metalac 🙂 (jel ok to za nadimak? Ko da piše sve to o higijeni kose i čuda )

Pa, oni beše jedini živi ostadoše na kraju?

Boozywoozy piše: Zasto imam neki osjecaj da smo ja i Subi kao ona dvojica iz "Ko To Tamo Peva " ,i da su Ana i Boni dvije oronule alkoholicarke :D

Bome, druga su to vremena bila
Šalim se, nikada se ne zna, i pored sve seoske krvi i proždiranja, neko ostane živ na kraju balade.