Srećom, nitko nije stradao. Tako bar misli strojovođa Klen Huhuić dok se pridizao. Srećom, pao je na nešto meko – na svog asistenta Bahu Ćumura. Baho Ćumur bio je Viši stručni suradnik u upravljanju vlakom – tj. ubacivao je ugljen.

A onda – krik. Klen je odmah prepoznao glas kondukterke Zrinke Cvik.Kad su on i Baho stigli do vagona iz kojeg su ga čuli, tamo je već nastala mala gužva. Mala, jer putnika u ovo rano jutro i nije bilo mnogo.

Zrinka je stajala iznad leša Cersei Prekardašijan, najpoznatije titlovačke celebrity osobe, poznate po tome što je poznata. Od nje su ostali tek komadići lica, kosti i silikoni. Zrinki je pomagao ustati Riči Rič, vlasnik ZdipiBanke koji se našao u vlaku pukom slučajnošću jer mu je netko te večeri ukrao njegov Mercedes. Kraj njega je stajao njegov nesretni šofer, Benko Metalik, koji je samo na tren otišao kupiti burek i jogurt… I eto ga sad, pokraj svog šefa u vlaku. Dr. Ljuba Imrđensić, koja se vraćala nakon noćne smjene na hitnoj, još je klečala kraj žrtve. Ana Tulumarić i Boni Žurkić sjedile su i razmjenjivale bocu tekile. One su bile studentice na Fakultetu influencerskih nauka u Podnapiščevu i vraćale su se s koncerta Halida Invalid Harija. I nisu bile baš najtreznije. Rudar Iso Kopajić već je izašao iz vagona u prohladnu noć. Bio je klaustrofobičan i bilo mu je drago kad je izašao iz vagona. Eden Džeparovski, privatni „poduzetnik“ po tuđim džepovima, izašao je za njim, baš kao i Buzi i Subi Ederlezić, svirači po željezničkim kolodvorima.

- Ako krenemo ravno kroz šumu, za dva sata smo u Titlovom Velesu. – komenmtirao je Eden nešto što je očito većini bilo na pameti, jer noć je bila hladna kasnojesenja.

No hladnoća je najmanja briga za preživjele iz nesreće titlovačkog metroa…

 2 vuka, 1 vidovnjak, 1 izdajnik