L'avventura (1960)

Link

Italija/Francuska, c/b, 143 min, Cino del Duca/Produzioni Cinematografiche Europee/Société Cinématographique Lyre

 Režija: Michelangelo Antonioni,

Scenarij: M. Antonioni, Elio Bortolino, Tonino Guerra, prema Antonionijevoj priči,

Nagrada žirija na filmskom festivalu u Cannesu.

Uloge: Monica Vitti (Claudia), Gabriele Ferzetti (Sandro), Lea Massari (Ana), Dominique Blanchar (Giulia), Renzo Ricci (Anin otac), James Addams (Corrado), Dorothy De Poliolo (Gloria Perkins), Lelio Luttazzi (Raimondo), Angela Tommasi di Lampedusa (princeza).

Ocjena na imdb: 7,9/10

Sinopsis

Za krstarenja u arhipelagu Liparskog otočja, Ana nestane. Njezin ljubavnik Sandro i prijateljica Claudia bezuspješno je traže. Za potrage, oni postaju ljubavnici, no budućnost njihove veze nije ništa izvjesnija od razloga Anina nestanka.

Tijekom premijere na filmskom festivalu u Cannesu Avanturu je popljuvala i izviždala uglavnom neprijateljski raspoložena publika, premda je veliki broj utjecajnih kritičara i filmaša potpisivao izjavu kojom odbacuju tu reakciju i pozdravljaju film kao najbitniji ikada prikazan na festivalu.U sljedeće dvije godine, Avantura je u međunarodnoj anketi filmskih kritičara u časopisu Sight & Sound smatrana drugim najvećim filmom ikad napravljenim.To je bila Antoniolieva prva saradnja (i privatna) sa Monicom Vitti, glumicom koja je ljudski i humani kanal kroz koji se učmalo blazirano, dehumanizirano društvo vidi te koja će postati žerištem njegovih sljedećih filmova iz labave tetralogije, koju čine još → Noć, → Pomrčina, i → Crvena pustinja.

Prvi njegov film u sinemaskopu, Avantura je remek-djelo i klas. primjer modernističkoga filma. Fabula temeljena na odnosu Claudije i Sandra dedramatizirana je uporabom kadra sekvence bez premca u povijesti filma. Vrijeme potpuno je izjednačeno sa stvarnim vremenom pa trajanje svakoga prizora odgovara realnom trajanju bez obzira na montažne rezove. Inovativna uporaba dubinske oštrine u dugim kadrovima organski uklapa likove u okolinu u kojoj se zatječu, kompozicije su određene vertikalama i horizontalama briljantno koristeći dani prirodni ili arhitektonski okvir, pri čemu su ljudi obično premješteni iz središta, ne gledaju u kameru, niti jedni druge. Claudia je često prikazana uokvirena prozorom, kao promatrač aktivnosti drugih likova, koje su ugl. povezane s frustriranim i iznevjerenim seksualnim, emocionalnim i kreativnim nastojanjima. Struktura potrage, koju je sam redatelj nazvao »izvrnutim krimićem,« smješta gledatelja – s obzirom na podatke o zbivanjima – na istu razinu s protagonistima, ali i sa samim film. pogledom: razlozi Anina nestanka, koji metonimijski predstavlja sve druge odnose među likovima i njihovom okolinom, svima su podjednako nedokučivi, dok je istodobno ta zagonetka jedino što i likove i gledatelje i film drži na okupu.

Trailer

Izvor teksta: Filmski Leksikon, 1001 film koji morate pogledati

TITLOVI