Takut: Faces of Fear (2008)

Kako opis kaže, zbirka 6 horor priča, svaka zasebno.
5 zaslužuje gledanje, jedna je očajno loša (sa zombijima).

Kao najbolju moram izdvojiti prvu priču gdje se osim izvrsnog sadržaja autor poigrao i sa vizualnom prezentacijom koja, s obzirom da traje kratko, samo pojačava ionako dobar dojam.

Međutim kako film dolazi iz Indonezije, moram priznati da sam očekivao samu egzotiku, a malo i nimalo uobičajenog horora.
Već spomenuti zombiji im stvarno nisu trebali, duhove viđamo u skoro svakom drugom mejnstrim hororu, a šamanizam nije rijedak ni u filmovima koji nisu horor.

Drugo, Indonezija može (i mora) horor priče iz tamošnjeg života postaviti na ekran.
Ne mislim na sveprisutno džeparenje.
Država je korumpriana, a smrtna kazna se i dalje prakticira, pa sad pretpostavite dalje sami. Trgovina ljudima i dužničko ropstvo su im nekakva normala, a cvate dječja prostitucija. Genitalna mutilacija žena, vjerovali ili ne, je legalizirana.

Ništa od tih nekih grozomornih stvari tu nema, na žalost.
Netko može reći da zadnja priča koja se bavi kanibalizmom upire prstom na jedno od zaostalih plemena na glasu da i dalje jedu ljude (a po svemu sudeći, nisu), međutim i kanibalizam smo već viđali.
Ne znači da je priča loša, zapravo je izvrsna alegorija o insektima koji mlate o svjetlo i tu bivaju sprženi.

Kao egzotični spas filma valja spomenuti i crnohumornog dukuna, čovjek samo radi svoj posao i zarađuje, pa ko preživi, pričat će.

To što bih ja htio da je u potpunosti neuobičajen je ipak samo moja slaba točka, tko to ne traži film će mu biti bombon.
Gledati.