Kako opis kaže, zbirka 6 horor priča, svaka zasebno.
5 zaslužuje gledanje, jedna je očajno loša (sa zombijima).
Kao
najbolju moram izdvojiti prvu priču gdje se osim izvrsnog sadržaja
autor poigrao i sa vizualnom prezentacijom koja, s obzirom da traje
kratko, samo pojačava ionako dobar dojam.
Međutim kako film dolazi iz Indonezije, moram priznati da sam očekivao samu egzotiku, a malo i nimalo uobičajenog horora.
Već
spomenuti zombiji im stvarno nisu trebali, duhove viđamo u skoro svakom
drugom mejnstrim hororu, a šamanizam nije rijedak ni u filmovima koji
nisu horor.
Drugo, Indonezija može (i mora) horor priče iz tamošnjeg života postaviti na ekran.
Ne mislim na sveprisutno džeparenje.
Država
je korumpriana, a smrtna kazna se i dalje prakticira, pa sad
pretpostavite dalje sami. Trgovina ljudima i dužničko ropstvo su im
nekakva normala, a cvate dječja prostitucija. Genitalna mutilacija žena,
vjerovali ili ne, je legalizirana.
Ništa od tih nekih grozomornih stvari tu nema, na žalost.
Netko
može reći da zadnja priča koja se bavi kanibalizmom upire prstom na
jedno od zaostalih plemena na glasu da i dalje jedu ljude (a po svemu
sudeći, nisu), međutim i kanibalizam smo već viđali.
Ne znači da je priča loša, zapravo je izvrsna alegorija o insektima koji mlate o svjetlo i tu bivaju sprženi.
Kao
egzotični spas filma valja spomenuti i crnohumornog dukuna, čovjek samo
radi svoj posao i zarađuje, pa ko preživi, pričat će.
Ako vam gornji tekst djeluje prenegativno, možda, nije mi bila namjera. Zapravo film nije nimalo loš, puno je bolji od većine mejnstrim horora - pazilo se na sadržaj svake priče. To što bih ja htio da je u potpunosti neuobičajen je ipak samo moja slaba točka, tko to ne traži film će mu biti bombon.
Gledati.
|