Don keu-ra-i ma-mi (2012)

U komentaru titlova terorist je natuknuo da je ovo ipak samo drama.

I jest.

Ja drame ne volim, budu mi predosadne jer se i snimaju isključivo za obožavatelje dosadnog i banalnog.

Međutim ova drama to ipak nije.

Ako iz opisa nije jasno, film je kritika južnokorejskog pravosudnog sustava kaji je potpuno zakazao kad su u pitanju maloljetnička grupna silovanja.

Podijele se uvjetne kazne, nekad čak ni to, a žrtva je dovedena do ruba očaja.

Mene ta tema puno i ne zanima, mala je silovana, jebga da nije ona bila bi neka druga jer je to jedna te ista bagra koju treba skloniti s ulice i to u ćuzu punu pedofila pa da vide.

Ne treba mi film o nečemu o čemu već imam stav.

Međutim majka žrtve u filmu, potpuno je razvalila ulogu.

Nema scene u kojoj nije u potpunosti uvjerljiva, toliko da imam dojam da se njoj ili nekome bliskom dogodilo upravo nešto slično o čemu film priča.

Na žalost ostali glumci nisu tako dobri, negativci su skoro potpuno zakazali, a pritom ne mislim samo na đubrad, nego i njihove roditelje koji kao da su statisti.

Priznajem, teško je takve uloge odraditi posebno maloljetnicima, ali to je režiser morao znati pa se potruditi oko drugih stvari.

A u tim drugim stvarima je promašio.

Film sakriva previše.

Neće vas u niti jednom trenutku ošamariti niti natjerati da vam bude neugodno, maligni je tumor ovdje postao benigni.

I zato nije ni uspio ono što je pošlo za rukom Silencedu.

Zakoni su im ostali isti, sudska praksa također, pa ste nedavno mogli čitati da je iz neke serije izbačen glavni glumac jer se tek tada "otkrilo" da je serijski zlostavljao ostale đake po školi dok je u njoj bio.

Da zaokružim. Drama koja nije najbolja, ali nije ni dosadna.

Nema drastično gadljivih scena koje spadaju u njenu tematiku pa ne očekujte previše.

To opet znači da ga komotno mogu upaliti i nezreli koji bi se u suprotnom možda previše šokirali.