U komentaru titlova terorist je natuknuo da je ovo ipak samo drama.

I jest.

Ja drame ne volim, budu mi predosadne jer se i snimaju isključivo za obožavatelje dosadnog i banalnog.

Međutim ova drama to ipak nije.

Akoiz opisa nije jasno, film je kritika južnokorejskog pravosudnog sustavakaji je potpuno zakazao kad su u pitanju maloljetnička grupnasilovanja.

Podijele se uvjetne kazne, nekad čak ni to, a žrtva je dovedena do ruba očaja.

Meneta tema puno i ne zanima, mala je silovana, jebga da nije ona bila bineka druga jer je to jedna te ista bagra koju treba skloniti s ulice ito u ćuzu punu pedofila pa da vide.

Ne treba mi film o nečemu o čemu već imam stav.

Međutim majka žrtve u filmu, potpuno je razvalila ulogu.

Nemascene u kojoj nije u potpunosti uvjerljiva, toliko da imam dojam da senjoj ili nekome bliskom dogodilo upravo nešto slično o čemu film priča.

Nažalost ostali glumci nisu tako dobri, negativci su skoro potpunozakazali, a pritom ne mislim samo na đubrad, nego i njihove roditeljekoji kao da su statisti.

Priznajem, teško jetakve uloge odraditi posebno maloljetnicima, ali to je režiser moraoznati pa se potruditi oko drugih stvari.

A u tim drugim stvarima je promašio.

Film sakriva previše.

Neće vas u niti jednom trenutku ošamariti niti natjerati da vam bude neugodno, maligni je tumor ovdje postao benigni.

I zato nije ni uspio ono što je pošlo za rukom Silencedu.

Zakonisu im ostali isti, sudska praksa također, pa ste nedavno mogli čitatida je iz neke serije izbačen glavni glumac jer se tek tada "otkrilo" daje serijski zlostavljao ostale đake po školi dok je u njoj bio.

Da zaokružim. Drama koja nije najbolja, ali nije ni dosadna.

Nema drastično gadljivih scena koje spadaju u njenu tematiku pa ne očekujte previše.

To opet znači da ga komotno mogu upaliti i nezreli koji bi se u suprotnom možda previše šokirali.