Yeolhyeol-nama (2006)

imdb-ov opis je dosta spoilerski što se priče tiče, pa je bolje ući u film bez da ga se pročita.

Ako ste ga pročitali nema veze jer vas nije pripremio na ono što ću ja "spoilati".

Glavnog glumca već znate, kao u ostalim filmovima svoju je ulogu i ovdje perfekcionistički odradio.

Ovakve karakterizacije lika koji vam istovremeno ide na živce, mrzite ga, volite ga, skroz je interesantan, u jednom kontekstu pozitivan u drugom negativan, a stopostotno uvjerljiv, ne viđaju se često.

Autor je bio svjestan da će pokrasti svaku scenu stavi li mu nasuprot same amatere, pa je namjerno angažirana njihova skoro najpoznatija b... gospođa u najboljim godinama.

Ona nije imala puno za odraditi, međutim ono što je imala, razvalila je. I podsjetila me da još uvijek nisam pogledao njen Harmony koji odgađam godinama jer iz nekog razloga filmovi o glazbi se ovdje ne vole, a oni koji bi ih po logici stvari trebali voljeti ih pljuju.

Kriminalistički je samo celofan, unutra se film bavi neodoljivim šarmom (bilo kojeg) malog mjesta nekome ko je iz takvog potekao ili je došao iz velegrada u kojem vlada sušta otuđenost.

Ali upravo to što film nije najobičnija festivalska i oskarovska drama nego ima dozu drugog žanra čini ga nedosadnim samim po sebi.

Vrhunski glumci ovdje nisu trebali spašavati bezveznu drametinu, samo su oplemenili već ionako dobar koncept.

"Govedo. 'edno. Blentavo. Kud je posla' preko zastavice u kukuruz."

Svaki put kad pomislim da ovaj terorist ne može bolju prilagodbu napraviti, on me opet iznenadi.

Pa gdje mu je na pamet pala Šemsa. Svaka čast.