Verónica (2017)

Moglo je to i bolje, 5,5/10

Pogledah.

Film će vas izbombardirati izjavama da je po stvarnim događajima.
Nije.
Stvarna priča nema veze s ovom u filmu, osim da je igranje sa Ouijom završilo loše i još jedna stvar, napisat ću.
Ajmo reći da je film rezultat gluhog telefona gdje svak malo doda ili oduzme pa na kraju ispadne nešto stoto.

Poznato je da zajebancije s Ouijom znaju imati psihičke posljedice, sad zašto to nije detaljno znanstveno istraženo ne znam niti namjeravam istraživati ja.
Film je interesantan zato što nudi gledatelju i drugo rješenje osim klasičnog zlog duha. Po stanu se vide crne mrlje, pustimo sad oblik, ali dade se posumanjti na halucinacije (i mučnina) uzrokovane trovanjem plijesni.
Postoji i treće rješenje, a to je da je cura jednostavno pukla pod prevelikim obavezama, mozak je otišao bajbaj.

U sva tri rješenja međutim, a tako je bilo i u stvarnosti, događao se fenomen poltergejsta gdje se stvari same od sebe miču.
To pak znamo što je, podsvjesna telekinetička reakcija osobe kojoj nije dobro.
Samo u filmu se to događa odmah, dok je u stvarnosti policija dokumentirala sve to godinu dana nakon događaja sa Ouijom.

Pišem li prekonfuzno?
Neka, vaše je da film pogledate pa će vam biti jasno o čemu mlatim tu.

Ukratko, interesantan horor sa poznatom idejom, ali s boljim scenarijem nego isti takvi ako se mene pita.

Osim sestre Smrt.
Pa p. mu materina dijelovi s njom su trebali još žešće udariti po radnji, a ne planirati nekakav prikvel (koji neću gledati jer mi je pun k. horora sa časnim sestrama) i onda forsirati nekakvu zagonetnost i nedorečenost gdje ne treba.

I još nešto, određeni sporedni likovi su glumačke nule. Baš smeta, jako bode oči.

Pa ću se složiti sa tko je već napisao da je ovo moglo bolje.
Što je tu je, ipak je ispalo natprosječno.
Gledati.