Ai-naki mori de sakebe Aka The Forest of Love (2019)

Imam potrebu da napišem i svoje mišljenje.  Ovdje se ne radi o pokušaju dokumentovanja istinitog događaja, već je ovaj film, prije svega, jedna ozbiljna studija o psihopatiji i njenim žrtvama. Obično čovjek i nije svjestan kad zakorači u taj svijet okrutnosti i manipulacije u kojem za veoma kratko vrijeme postaje žrtva, a posledice toga traju dugo i poput pošasti razaraju ne samo pojedince koji prvi dođu u kontakt sa psihopatom, već i cjelokupno okruženje oko njih, od prijatelja do porodice. A oni su često nemoćni da pomognu žrtvi koja model ponašanja psihopate počinje da prihvata kao normalan. Sono je taj svijet u ovom filmu prikazao do nivoa genijalnosti. Vidim da je postalo pravilo da se film komentariše nakon 15 minuta, najviše do pola sata gledanja, a mnogo češće i bez gledanja. Bez obzira na “Netflix” produkciju, Sionu se može zamjeriti sve i svašta, ali nikako da je izvještačen u svojim ostvarenjima i da pravi kvazi-gluposti (iako mislim da je podbacio sa filmom “Prisoners of the Ghostland”) ali na “svom” terenu je neprikosnoven. Čovjek originalnog stila, koji je ostavio veliki trag, ne samo u japanskoj već i u svjetskoj kinematografiji, koji se bavi ozbiljnim socijalnim temama, koje obrađuje na jedinstven i sebi svojstven način, koji kod gledaoca koji se udubi u tematiku kojom se film bavi ne može ostaviti utisak nedorečenosti, izvještačenosti i kvaziluka. Ovo naravno ne pišem zato što sam ja prevela ovaj film, to mi je najmanje važno, i naravno poštujem svačije mišljenje, ali isto smatram da se ono može korektno formirati samo nakon odgledanog cijelog filma, koji u konkretnom slučaju ne traje kratko. Svakako moj komentar nije napisan u cilju polemike, već eto želim da napišem i svoje mišljenje nakon odgledanog i prevedenog cjelokupnog ostvarenja i kao neko ko je veliki poštovalac lika i djela dotičnog reditelja. Svako dobro.