Shan guang shao nu (2017)

U glazbenoj školi podijeljenoj željeznim rešetkama između učenika zapadnih i kineskih tradicionalnih instrumenata, jer se ovi međusobno uporno razračunavaju, djevojka koja svira nešto slično našem cimbalu (yangqin) opsjednuta je likom koji vrhunski svira klavir - a ovaj nikad čuo za taj njen instrument te ju omalovaži.
Ona se zainati da će mu očitati bukvicu i pokazati što to ona svira, ali kako to inače bude, tjeranje inata imat će još pozitivnih i negativnih posljedica.

Forma filma je preočita trivijalna literatura. Grade se odnosi malo po malo, pa se sve nešto kao fino kuha, ali onda pukne žestoka svađa oko ničega, pa se zbog nečega sa strane ljudi pomire i dobit ćemo razne hepiende.
Ali ovdje je to izvedeno s puno vrckavog humora i šarma da vas uopće neće iritirati.

Film je pun glazbe svih vrsta. Od onih pojednostavljenih dječjih šubudubi kvakva, pa do najkompliciranijih kompozicija. Ja sam se nauživao ko nikad.
Dvije stvari u filmu ipak ne postoje - turbofolk i rep. Jasno je zašto. Valjda.

Ako imate sluha, pogledajte pod obavezno. Nije masterpis. Jednostavno je film iza kojega će vam život izgledati ljepši.
Ako nemate sluha, nemojte gledati. Stvarno nemojte, ovo nije film za vas i stvari će vam izgledati prečudne, ima brdo drugih filmova, preskočite ovaj.


@aleksayu, čim ovo pročitaš, molim te, pogledaj film.