Ružni, prljavi, zli

Ne znam za senzibilitet sviju koji su gledali ovo remek djelo, no meni je ovaj film već godinama u izričaju. Na feštama, pričama, kartanju, nogometu, pijančevanju. Ima ih još, poput Maratonaca, Torrentea...Isto podneblje koje je iznjedrilo Alana Forda, Kusturicu, Šijana, Santiaga Seguru, učinilo je ovaj film nezaobilaznim gradivom i dijelom svih mogućih osobnih top lista, u mom slučaju. Naravno da takav sirovi realizam u izričaju, te crni humor, koji je dio svake sličice ovoga filma nije za svakoga. Ameri bi svi redom odustali nakon 20 minuta gledanja, kao i mnogi obični i neobični ljudi sa naših prostora. No, s druge strane, skupina obožavatelja, u koje i sam spadam, gledala bi ovo remek-djelo, svake godine bar jednom. Da utvrdi gradivo. Da zapamti, svaku scenu, svaki bonbončić ovoga neobičnoga filma. Da spomenem samo  male dijeliće. Tor za djecu, pored kojega kamera prolazi 20 puta u filmu. U drugome filmu bio bi to kadar za pamćenje, ovdje je samo neupadljivi dio cjeline. I naravno djevojčica sa žutim gumenim čizmama, kao moguće spasenje i izlaz iz getoa i prljavštine. Jedina osoba u filmu, koja brine o drugima, vrijedna je i pazi na dječicu. Scena kojom se zatvara film, zatvara se i krug, sve kreće iznova.