Ri-teon (2007)

Kaže drama+triler.

Drama je (meni) dosadna, od trilera ni t, ovo bi bio whodunnit krimić gdje je gledatelj u ulozi detektiva.

I ne bilo kakvog.

Medicinskog!

Nesporno je da zanimljivih ideja u filmu ima.

Primjer koji nije skroz nov, ali je jako rijetko da se film usudi igrati s fenomenom gdje čovjek pod anestezijom je i dalje svjestan okoline, djelomično.

Drugi primjer koji niste lako vidjeli je rješavanje hipertermije pod anestezijom uzrokovane tumorom na način da se pacijent hipnotizira, baš preludo.

Ja nisam gledao megapopularne medicinske drame (House itd.) pa ćete mi oprostiti što mi se ovaj dio koji se tiče baš neobičnih situacija sviđa.

Ali priče i pričice o četiri lika gdje je svaki na svoj način sumnjiv su, meni, čisti promašaj.

Ne mislim na likove same po sebi, nego način kako je to u filmu nabacano i razbacano.

Jel taj filmaš stvarno misli da neki detektiv, a to je ovdje gledatelj, sve što ima baci na pod i onda u toj hrpi će kao intuitivno uočiti "krivca"?

Ne, detektiv fino sve složi da ima smisla, ne stavlja podatak o autu jednog sumnjivca u dosje drugog.

Film vam metodom slučajnog odabira baca u oči čas ovo, čas ono, smuti vas i prekoncentrira samo zato jer je autor hrio napraviti Donnie Darko 2 - besmislicu režisera koji ne zna ispričati priču.

Ta uporna nefokusiranost razlog je zašto film niti u jednom trenutku nije napet, jednostavno se nemate kad uživiti kad radnja skače s jedne teme na drugu, iz jednog vremena u drugo, iz jednog svemira u drugi.

Tako se triler NE RADI.

Pa iako strukturalno nevjerojatno loše izveden, njegova svojevrsna neobičnost me tjera da napišem ovako: