Film koji mi je ostavio podeljene utiske. Ocena na IMDB je pala na 5.0 , dok na Rotten Tomatoes i Metacritic nema. Nema ni komentara  .
Sto se opisa tiče ipak je ( ime lika neće puno značiti, kao ni ime glumca) glumac Michael Swatton našao slučajno ispred kuće pomenutu kutiju kopajući... ( nisu dva nego jedan bračni par, ako su uopšte ne vidi se venčani prsten, drugi se ubacuje u pricu, ali ajde nije bitno, bitno je ko je našao i da će biti na meti onih koji su zaduženi da je dostave određenoj osobi). Ali pre toga bitna je jedna scena i dole navedene reči pod znacima navoda.
Ovako, film za koji bih više voleo da je urađen u formi kratkog filma ( neke scene su mi suvišne, neke predugo traju, dok su one bitne taman dozirane) do dužine trajanja koji definiše Akademija filmskih nauka i umetnosti.
Žanr, pa nema baš elemente kriminalističkog, već može da se po prikazanom svrsta u pshilološki triler, jer ima osnovne elemente, dok su neki delovi u noir stilu ( malo su eksperimentisali), negde su stavili i plavi filter.
Autori kroz estetiku, zvučnu i vizuelnu komunikaciju ( minimalistički pristup dijalozima i likovima) žele da učvrste dve "premise" sa početka filma "Od sudbine se ne moze pobeći" i " Pre nego što krenete na put osvete , iskopajte dva groba"-Konfučije. Vidi se i simbolika na kraju filma. Sada je pitanje, da li se slažete sa navedenim? Autor (scenarista/reziser) je hteo da prikaže ( način je malo specifičan i neće svima prijati) i istraži, i dao je na kraju svoje mišljenje. U suštini tema koja je dosta puta obradjivana u književnosti a kasnije i u kinematografiji, meni se najviše svidja kako je obradio francuski dramaturg i romanopisac.
Sledeća stvar, nije misteriozna kutija, već tajna porekla njenog sadržaja.
Takođe ne smatram da ima anahronizma u filmu, što deluje na prvi pogled. Tu sam morao da se vratim na dve scene.
Sledeća stvar je hronološki tok u narativu, koji ide napred-nazad, šta su želeli sa time da postignu pa imam svoje mišljenje, nekome će se videti, nekome neće, nekome će biti konfuzno i pitaće se zašto baš takva realizacija narativa koji bi bez gubljenja na opštosti mogao da bude linearan.
Takođe proželi su "krvavi pir" (kao i sa policajkom koja je kao obican čovek/gledalac svedok prethodno navedenom kao metafora nerazumevanja, kao i epilog koji se intezivira ponavljanjem i kadriranjem jednog natpisa) , dehumanizaciju, pohlepu, pogrešan čovek ( vidimo i kroz san) na pogrešnom mestu, još jedna stvar je kako u osveti postaješ ... što se vidi ponavljanjem tudjih reci protagoniste.
Sve nešto dodajem, utisak mi je da u ovoj formi film gubi na kvalitetu, kinematografski da je dobro urađen ali da je trebao da bude u formi kratkog filma ili promenjene neke scene. Na kraju ostaje da se razmisli o dve "premise" sa početka filma ali da ne bih ništa propustio da ga nisam odgledao.
|