Miseuteo Sokeurateseu (2005)

Propalica kojemu je i brat propalica, a oba su sinovi propalice koji je sad u ćuzi, slijedom čudnih okolnosti postane policajac.
Je li vuk promijenio ćud ili samo dlaku, je li ćud moguće promijeniti, je li istina da ne postoje loši učenici nego samo loši učitelji, film će pokušati odgovoriti.

Pratimo znači transfrormaciju jednog lika i mene je glumac uvjerio u te nekakve unutarnje borbe podsvjesnih životinjskig nagona sa naučenom čovječnošću.
Uvjerio me je i učo, planski je i nemilosrdno bacao kosti gladnom psu, a ovaj ih je malo po malo brstio ni ne sluteći da upada u svojevrsnu zamku.

Je li sve to baš uvijek moguće... Ja bih rekao da nije.
U dosta scena se citira razna filozofija, na žalost to nije dovoljno da se čovjek promijeni, ne može se mijenjati nasilno nitko tko to ne želi.
Srećom film ne sugerira drastičnu promjenu karaktera, vidi se na početku da propalica ima već izgrađen moralni stav po određenim pitanjima.
Zato je "poduka" na kraju i uspjela.

Slagali se vi sa mnom po pitanju mijenjanja ćudi ili ne, film je interesantan, nije smrtno ozbiljan nego ima i pravog životnog humora, a glumci su vrh.
Na žalost vidjeli smo dosta takvih sličnih priča pa film ne djeluje kao nešto novo vrijedno spremanja u lektiru.
Rekao bih odrađen je zanatski, sve je na svom mjestu, ali nedostaje nekakav unikatni pečat po kojem bismo ga dugo pamtili.

Ovo ne znači da biste ga trebali preskočiti!
Terorist je opet napravio vrhunsku prilagodbu, nema nikakvih "koji je to jezik" mamojeba ni jebomama, nego se priča normalno, evo primjer:



Odnosno film je jako dobar, mogao je biti i bolji, ali ne treba svugdje tražiti dlaku u jaju.
Gledati.