Kung Fu Zohra (2022)

Rekoh već sto puta da me ne zanimaju filmovi o problemima imigranata.
Preciznije je značilo ne zanimaju me besmislene (melo)drametine.

Iako to u opisu niste pročitali, Zohra je useljenik iz Maroka i udala se za francuskog državljanina.
Pročitali međutim jeste da ju ovaj tu i tamo šamara.
Ne smije se razvesti ni uteći jer ima kćer, a zbog zakona o imigrantima presudili bi joj napuštanje djeteta i nikad ju više ne bi vidjela.

Zvuči točno kao scenarij nekakve smaračine koju ne da ne bih gledao, nego bih i povratio usput.
Međutim, autor ne pada u zamku mejnstrimašenja nego radi nešto drugo.
U film o obiteljskom nasilju ubacuje kung fu i komediju.

Ne, nema komedije oko nasilja, to je prikazano smrtno ozbiljno.
Pomalo pitomo doduše, nema bezbroj modrica, samo pokoja šljiva, ali film rekoh neće u mjenstrim vode pa da se igra sa gledateljevim osjećajima.
Sve ostalo, a takav život i treba biti, prikazano je razigrano, veselo i usuđujem se reći - svi unutra su obični ljudi.

Netko će reći gdje je tu išta obično, domar kao da je utekao is starih HK filmova gdje Samo Hung podučava Yuen Biaoa ili Jackie Chena.
Gledajte karaktere. Nisu likovi iz crtanih filmova, nisu roboti i nisu nikakve karikature.

Glumci, a bogami neke stvari tu nije bilo nimalo lako odglumiti, su vrhunski.
Akcijske scene, treniranje i fajtovi, koreografirane su za prste lizati.
Osim usisivača, ne kopčam što im je tu fora, al' ajd.

Ovo je kako sam na početku priče krenuo film za sve kojima se dosadne razvukuše o imigraciji gade.
I nadam se, stil o imigraciji koji će se ukorijeniti, a ne ostati jedna jedina proljetna lasta.
Gledati.

Zvuči sjajno, hvala. 

Al' nek ti bude, spasila te zadnja rečenica.