Kaibutsu Aka Monster (2023)

Generalno, zamerka koju prečesto imam kada su u pitanju azijski filmovi, pre svega japanski, kineski, korejski i sl., to je taj neki površan, da ne kažem osrednji prikaz emocija kod likova. Mimo toga, u filmu su prisutni neki preskoci, kao i nedovoljno konkretno prikazani događaji. I kada sve pomenuto stavim po strani, film je genijalan. Vrlo autentičan, promišljen, ali i kompleksan. Zapravo, kako film ide prema svom završetku, sve više dobija na toj genijalnosti, rastu emocija kod gledaoca, kao i tome da gledalac sve više shvata težinu sudbina glavnih protagonista, kao i težinu koju nose na svojim plećima. Sam završetak, ujedno i krešendo svega, ta scena dok dečaci trče kroz šumu, obasjani suncem... (da ne spojlujem), zapravo predstavlja život i svu njegovu lepotu. Sve u svemu, baš mi je legao film, velika preporuka od mene.

Još jedna sjajan film Kore-ede. Društvo i institucije teško prihvataju one koji su drugačiji, pa makar oni odisali dobrotom, maštom i kreativnošću. Naročito deca znaju da budu veoma surova prema vršnjacima koji nisu ukalupljeni i prilagođeni. Da se ne bi narušio njihov makar prividan ugled, škole su radije spremne da se odreknu pojedinca i zataškavaju probleme, nego da se ozbiljno njima bave.

I meni je isto bio užasno dosadan

Ne znam, meni nikako nije legao. Sve nekako osrednje, bez smelosti da se upusti u temu, ako sam je ja razumeo...

Vrlo dobro konstruiran film koji istražuje složenost toga kako jednostavne riječi i postupci utječu na ljude na neočekivane načine. Vrlo je relativan jer pokazuje kako se, naoružan samo površnim razumijevanjem osobe ili situacije, kontekst može proizvesti tako da odgovara određenoj priči. No, na piku nisu samo pojedinci, nego i institucije. Također se kritizira birokratska vrijednost koja se pridaje izgledu i pristojnosti (možda posebno u japanskom društvu, ali također može i globalno). Ono najvažnije u ovoj priči bio je primjer kako jednostavne riječi stvaraju vlastiti život. U ovome slučaju kada učitelj Hori usputno i sasvim neozbiljno na satu tjelesnog kaže kako je to biti muškarac. U svojoj srži to je ono o čemu se radi u filmu: razumijevanju tko ste kao čovjek i prihvaćanju toga pod vlastitim uvjetima. Zbunjenost, pogrešno tumačenje, obiteljska i društvena očekivanja o tome kakav netko mora biti, ponašati se ili voljeti, mogu ga pretvoriti u drugu osobu od onoga što zapravo je, nekad i u svojevrsno “čudovište”. Ono što ovaj film čini odličnim i slojevitim nije samo ta neka vrsta misterije koja se kreće graditi na početku jer odmah po okrivljenom učitelju vidite da nešto nije u redu ono što je dječak govori majci, nego priča iz 3 strane/perspektive, što danas uvijek tako i biva. Znate kako se kaže: istina ima 2 lica. Ma istina nekad ima i više lica, posebno ako se gleda iz drugačijih perspektiva i očiju, a to je ono što ovaj film prikazuje, pri tome da u filmu nitko nije generalni negativac niti loš, nego kroz naizgled male probleme, odrastanje i životne odluke, klupko postaje sve zamršenije koje na kraju vodi ka sasvim većoj istini, većem razotkrivanju samih događaja od onoga kako je to izgledalo na početku. I sam sam bio zabrinut na početku filma da neće to biti još jedan film gdje dijete okrivljuje nedužnoga učitelja, da bi na samome kraju dobio zapravo predivnu, možda tužnu cjelinu. Ali film nije pretjerano tužan niti je teška drama, film je zapravo život oko nas pa i naš život. Film je jedno odlično štivo za pogledati. Moja velika preporuka za jedan od najboljih filmova iz prošle godine. https://filmoviandserije.wordpress.com/2024/01/22/kaibutsu-aka-monster-2023