Io non ho paura (2003)

Kad sam tražio nove trailere za pšostaviti u temu o njima, među njima je bio i trailer za holivudski Don't Tell a Soul sljedećeg sinopsisa:

Two thieving teenage brothers, stealing money to help their sick mom, match wits with a troubled security guard stuck at the bottom of a forgotten well.

Moram prizanti da me trailer zainteresirao, pa sam malo potražio utiske.Ljudi, kako je dobar ovaj talijan, ne mogu opisati.
I svaki put kad film o djeci ima stvarnu djecu, nikad u pitanju nije dječji film (Tigers Are Not Afraid je drugi primjer).

Ako niste čitali opis, u malom mjestu djeca se igraju i jedan od njih slučajno otkrije da je u rupi kraj jedne ruševine nepoznato dijete.
Kako regira i što će učiniti, kako će drugi reagirati, i što se tu posakrito događa, mene je vratilo u moje djetinjstvo.

Ne mislim na ovaj slučaj, niti sam ja niti su ostali tada pronalazili "ljudsku mladunčad", nego način kako su u filmu prikazane sve te neke životne situacije.
Odnosi sa ostalom djecom, odnosni prema odraslima, doživljavanje svijeta i tih odraslih tada dok smo svi bili još naivni i nismo znali ni bili svjesni ičega.

Uz to nije mi bilo jasno je kako je talijan uspio pogoditi baš taj dječji bajkoviti doživljaj svijeta bez specijalnih efekata, samo sa žitnim poljima. Tek mi je imdb otkrio trik:
Kamera je skoro cijelo vrijeme na visini desetgodišnjeg djeteta, a vi to iz nekog razloga uopće ne primjećujete!

Na žalost, nije masterpis. Dva su razloga zašto nije.
1. Inspiriran je istinitim događajima opisanim u nekakvoj knjizi, tako nešto
2. Ostavio je optimistični kraj umjesto da je imao hrabrosti za nešto što smo mi u staroj Jugi već vidjeli u filmu:
Događaj (1969)

Ali to umanjuje njegovu vrijednost samo mrvicu. Zanemarivo.


Ažurirao JoxerTM - 24.Ožujak/Mar.2021 u 00:17