Preminula Milka Babović

                         

Zbog zdravstvenih tegoba hospitalizirana je prije dva i pol mjeseca u KB Dubrava. Bila je zaražena koronavirusom.

Milka Babović rođena je 27. listopada 1928. u Skopju, a u Zagrebu živi od 1948. godine gdje studira kemiju na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (1963.) sport i tjelesni odgoj, hrvatski i njemački jezik. Govorila je engleski i njemački, služila se francuskim i ruskim.

Kao članica Mladosti, bila je atletska reprezentativka Jugoslavije, dvaput svjetska studentska prvakinja u trčanju na 80 metara s preponama (1953. u Dortmundu i 1957. u Parizu). Na EP u Bernu 1954. bila je peta na 80 metara s preponama. Uz to, 17 puta bila je prvakinja Jugoslavije, 27 puta rušila je državni rekord (u nekoliko disciplina), 26 puta bila je članica reprezentacije, dvaput prvakinja Balkana.

Triput proglašena najboljom hrvatskom sportašicom

U anketi „Sportskih novosti“ gdje glasuju sportski novinari, triput je bila proglašena kao najbolja hrvatska sportašica, dvaput jugoslavenska.

Od 1949. bavi se sportskim novinarstvom kao vanjski suradnik. U početku piše za Narodni sport , kasnije sudjeluje u radijskom programu Radio Zagreba, a povremeno surađuje s Vjesnikom, Slobodnom Dalmacijom, Oslobođenjem i nizom drugih tiskovina. Iznimno cijeni i poštuje velikoga novinara Hrvoja Macanovića, za kojega kaže da ju je svemu što zna on naučio.

Od 1957. radi stalno na Radio Televiziji Zagreb, prva je sportska reporterka u Hrvatskoj, osnivačica sportske redakcije televizije i njezina prva urednica, ujedno prva urednica u cijeloj Euroviziji, surađuje u svim programima TV Zagreba. Pokrenula je prvo jutarnje vježbanje uz TV ekran (emisija Vježbajte s nama) 1958., a zajedno sa Žuži Jelinek u emisiji Porodica i domaćinstvo je organizirala prvu modnu reviju u studiju (tada je sve bilo uživo, nije bilo tehnologije koja bi to snimila). Surađuje i na emisiji Pionirski mozaik (Mendo i Slavica) u dijelu o sportu. 

Nebrojene reportaže

Nekoliko godina, od 1958. uređivala je emisiju TV Zagreba Telesport, koja se poput nekog javnog okruglog stola aktivno bavila tjelesnom kulturom i sportom. Mnogi znani sportaši, treneri, pedagozi, liječnici i političari progovarali su u emisiji o rekreaciji, vrhunskom sportu, opasnostima, ljepoti, o dopingu, o školskom sustavu tjelesne kulture, o dvoranama, o  svemu sportski relevantnom. Zbog specifičnog načina komentiranja postala je zaštitnim znakom TV prijenosa umjetničkog klizanja.

Osim nebrojenih reportaža i javljanja sa svih sportskih događaja širom zemlje, kao reporter i komentator radi i na OI u Rimu 1960. i Muenchenu 1972., na Zimskim olimpijskim igrama u Innsbrucku (1964. i 1976.), Grenoblu (1968.), a na ZOI u Sarajevu 1984. je zamjenica voditelja Press centra. Tijekom karijere kao komentator prati atletiku (6 EP), klizanje, gimnastiku, veslanje, konjički sport, skijaško trčanje i brzo klizanje. Za vrijeme OI u Lake Placidu 1980. radi kao instruktor EBU (Eurovizije) u obliku pomoći u organizaciji prijenosa s OI. Za potrebe OI u Sydneyu 2000. sudjeluje u izradi sustava za praćenje modernoga petoboja, a za Salt Lake City (ZOI 2002.) za potrebe sustava praćenja klizanja.

Istodobno s radom na TV Zagrebu sudjeluje i u drugim redakcijama, uređuje i rubriku o sportu u dječjem listu Smib (od 1970-1981.), suradnica je Plavoga vjesnika, a surađivala je i u drugim novinama i časopisima. Bila je koautor dijela Hrvatske opće enciklopedije (slova „H“ i „I“), te članica uređivačkog odbora stručnog časopisa Povijest sporta (izlazio 1970-1999).

Babović je bila predsjednica Sekcije sportskih novinara Hrvatskog novinarskog društva (danas Hrvatski zbor sportskih novinara) od 1974.-1978, a u dva mandata bila je članica Jugoslavenskog olimpijskog odbora.

izvor Index.hr