Possession (1981)

Film počne kao drama, ali prava, o toksičnom razvodu gdje se ne zna je li luđi on ili ona.
I onda on otkrije da ona ima ljubavnika.
Ali onda otkrije da toga ljubavnika više nema.
I onda se scene nadmeću koja je luđa od koje, kontrasti interijera, ubojstva, čudovište koje je možda halucinacija, scena spontanog pobačaja, ispovijedi sa natruhama filozofije o dualitetu (ne znanstvenom u kojem dvije teorije vode istom zaključku, ali ne znam koju bih riječ upotriyebio), itd.
I konačno šamarčina jer oboje su tražili savršeni par za sebe, a kad su ga našli, nisu ga mogli imati.

Gledao sam i Neila i Adjani u bezbroj filmova, ali ovako nešto izveli nisu nikad i nigdje, usuđujem se reći da im je ovo najbolja uloga u životu iako su se bili tek izlegli.
Ako bih uspoređivao film s nečim poznatim, onda bi to bilo 10 puta bolja i jezivija priča od Rouzmerine bebe od one precijenjene pedofilčine, ali vizualno puno pitomiji Kronenberg iako ne manje uznemirujuć.

Ne shvaćam kako mi nitko nije sugerirao ovaj masterpis, nego sam na nj nabasao preko neke liste zabranjenih filmova.
Za kućnu kolekciju.