Savremeni svet, poredak, nove (anti)vrednosti i Film

Da započnem jednim pitanjem. U poslednje vreme sam gledao nekoliko ruskih filmova o letovima u svemir i ponovo mi se nametnulo pitanje, da li su Ameri zaista sleteli na Mesec? I zašto niko nije do sada snimio film o tom neverovatnom poduhvatu?

Inače - volim tehnologiju i drago mi je što živim u vremenu kada tehnologija omogućava da snimimo i ekraniziramo praktički sve.

I tu dolazimo do problema... Umjesto da se ta tehnologija iskoristi za ekranizacije (a i originalne scenarije), ona, u holivudskim okvirima, postaje svrha sama sebi - nazovimo to majklbejovštinom. Eksplozije, gomila efekata, a "sitnica" zvana priča... zaboravljena.

I tu dolazimo do evolucije filma - video igre. Video igre već četvrt stoljeća nisu tek jednostavne razbibrige, već su postale idući korak u filmskoj povijesti: interaktivni filmovi.

Sve ono što manjka skupim blockbusterima, igre imaju - priču, prije svega. Koliko je to SF filmova u stanju nadmašiti trilogiju Mass Effecta? Kad ste vidjeli originalni fantasy film/seriju, a da nije bazirana na književnom predlošku? Kad ste zadnji puta vidjeli i osjetili noir igođaj nekog filma kao što je to ponudio Max Payne? Kad smo zadnji puta vidjeli akcijsku satiru poput GTA serijala?
Kad smo vidjeli fantastiku s filozofskom dubinom kakvu je ponudilo remek-dejlo moderne tehnologije - Planescape Torment?  "What can change the nature of a man?"...

I onda - neke od tih igara - dospiju u ruke holivudskih idiota koji NISU U STANJU samo uzeti priču i prenijeti je u film. Ne, nema potrebe za izmjenama, dotjerivanjima... Samo uzeti i prenijeti. Doduše, to često rade i književnim predlošcima.

Vrijeme interaktivnosti u kojima ćemo mi biti junaci ili tragičari - iako već je tu - tek u punoj snazi nadolazi.

Platan piše:   da li su Ameri zaista sleteli na Mesec? I zašto niko nije do sada snimio film o tom neverovatnom poduhvatu?

Mislim da je šetnja po mesečini bila '69, a ona po Mesecu nešto kasnije... Pod velikim znakom pitanja je

To za video igre je tačno, ali tih kvalitetnih je prilično malo ako uzmemo u obzir koliko ih godišnje štancuju razne kompanije. Ne pruža to neku utehu da kreativnost opstaje...

Capricorn One (1977)

  Gledaj u nebo i drži se zemlje.

  Šalu na stranu, pravi film o teoriji zavere zvane Šetnja po Mesecu. Zanimljivo filmsko viđenje o američkom svemirskom programu.

  Konspiratolozima je ovo pravi raj za oči.

  Izvinjavam se što sam ovako upao.

Naravno da nije upao. Ovo je idealna tema za njega, tebe i sve koji vole da pričaju/pišu o svemu i svačemu. Svi su doborodošli!

Zapravo, griješite kad je pitanje produkcije video-igara.
Slično kao i s filmovima - koje još od Blair Witch Projecta može snimati svaki klinac s mobitelom ili kamerom - tako je i s igrama.

Ali za početak tu trebamo odvojiti "namjenske" žanrove - sportske igre (iako i one sve više koriste dramu i priču poput NBA 2K serijala) ili relax igri tipa Tetris, Candy Saga itd od "filmskih žanrova" - tu je u prvom redu RPG, ali i ostali žanrovi koji su praktički preuzeli narativ i gameplay RPG-a - različite pucačine, akcijske igre itd.

Veliki studiji (filmski) godišnje izbace hrpu filmova i po nekoliko blockbustera - veliki softwareski studiji izbace maksimalno jednu - rijetko dvije - AAA igre unutar godinu dana, a nekad i s većim razmakom. Upravo zbog toga, cilj im je ponuditi što savršeniji proizvod.

Naravno - i tu vrijedi ono pravilo "malih nezavisnih studija" gdje se naiđe često na klasike.

Da li je Kjubrik zaista priznao da je režirao sletanje na Mesec?

  Zaboravih totalno na ovu somnabuliju.

  Nije mi jasno ko je koknuo Kjubrika. Masoni zbog Širom zatvorenih očiju ili američka vlada koja zataškava ono što je uradila NASA ?

  Znam, zato sam i stavio

  Rusi imaju dužu istoriju i oslanjaju se na sopstvene snage. Opisah kako su Amerikanci došli do rezultata testova nad ljudima. Tu su bili ispred Rusa koji ipak nisu bili toliko blesavi da vrše opite na ljudima. Nacoši su to radili zbog svojih pilota, zanimalo ih je kako se ponaša čovek na velikim visinama.

  NASA je dibra samo kad obezbedi nekom ludom bogatunu kresanje u svemiru.

  To je firma koja je odavno pred bankrotom, zbog nekog prestiža se održava u životu. Planiraju neki ludaci odstupnicu kad zagađenje planete bude toliko da se ne može živeti.

  Sad su se Rusi setili da postoji i marketing i to nije loše. Dobar im je ovaj serijal Rusi u svemiru.