La notte (1961)

Italija/Francuska, c/b, 122 min, Nepi-Film/Silva-Film/Sofitedip,

Režija: Michelangelo Antonioni

Scenarij: Tonino Guerra, Ennio Flaiano, M. Antonioni po Antonionijevoj priči,

Uloge: Jeanne Moreau (Lidia Pontano), Marcello Mastroianni (Giovanni Pontano), Monica Vitti (Valentina Gherardini), Bernhard Wicki (Tommaso), Maria Pia Luzi (pacijentica), Gitt Magrini (gospođa Gherardini), Vincenzo Corbella (Gherardini), Valentino Bompiani (Valentino Bompiani), Salvatore Quasimodo (nobelovac).

Ocjena na imdb: 7,8/10

Sinopsis

Dan i noć u životima uspješnog pisca Giovannija Pontona i njegove žene Lidije predočuju nerješiva proturječja njihovih međusobnih i vlastitih emotivnih i psihol. frustracija, dvojbi i žudnji.

Film koji je Michelangelo Antonioni snimio nakon Avanture drugi je dio labave tetralogije gdje se je također bavio melanholičnim temama posebnih naglaskom na dosadu i atrofirane emocije bogataša.

Kompozicijom kadrova, suodnosima linija, zvukova i materijala, prostornim i montažnim supostavljanjima te izmjenama perspektiva i rakursa, drugi dio Antonionijeve tetralogije oblikuje diskurs predočavanja »bolesti osjećaja« primjenom iskustava modernističkog slikarstva. Od uvodne sekvence, iznimno duge vožnje niz staklenu fasadu zgrade Pirelija, koja iz kranske vizure kamere odražava panoramu Milana, preko mnogih prizora određenih prozorima i ogledalima, stalna prisutnost staklenih površina ističe njihovo dvostruko svojstvo da odražavaju gledatelja ili propuštaju pogled. Dok je vremenski okvir strogo zadan i linearan, odnosi u prostoru podložni su stalnim mijenama: Valentina sama smišlja pravila igre dok je igra na crno-bijelim kvadratima poda, Lidia može proizvoljno promijeniti smjer svojega lutanja gradom, intelektualac poput Giovannija može obnašati razne društv. funkcije, uloge ljubavnika mogu preuzeti različite osobe, žičana igračka može poprimiti različite oblike, a iste riječi različita značenja.

Film je na festivalu u Berlinu nagrađen Zlatnim medvjedom.