Sant'Agostino (2010)

                              Sant'Agostino (2010)

                                 * Augustine: The Decline Of The Roman Empire *

                                                                IMDb

Režija: Christian Duguay
Scenarij: Francesco Arlanch ,
Sebastian Henckel-Donnersmarck
Žanr: Drama
Jezik: Talijanski, Njemački
Država: Italija, Njemačka
Trajanje: 200 min / 2 dijela

Alessandro Preziosi ... Augustinus (age 25)
Monica Guerritore ... Monica
Gerald Alexander Held ... Valerius (age 75)
Johannes Brandrup ... Valerius (age 25)
Wenanty Nosul ... Possidius
Katy ouise Saunders ... Lucilla
Serena Rossi ... Khalida
Sebastian Ströbel ... Centurio Fabius Domicius
Dietrich Hollinderbäumer ... Macrobius
Aglaia Szyszkowitz ... Paola
Götz Otto ... Geiserich
Franco Nero ... Augustinus (age 76)
Vincenzo Alfieri ... Fulvius
Sonia Aquino ... Blesilla
Dominic Atherton ... Valentianus II

                        Priča o Svetom Augustinu, jednom od najutjecajnijih kršćanskih učitelja

                         




Godina je 430. pr. Kr, a Hipon je već mjesecima pod opsadom Vandala. Sv. Augustinu (Franco Nero) u
ovome je trenutku star sedamdeset godina i ima priliku pobjeći iz grada brodom koji je po njega poslao Papa,
ali usprkos pritiscima koje na njega vrši njegova unučica Lucilla, sv. Augustin ostaje u gradu.
Pokušava postići dogovor s Vandalima, ali u tome trenutku u grad dolazi skupina rimskih vojnika,
koji predvođeni mladim Giovinom, odluče pokušati srušiti neprijatelja.

Jedne večeri sv. Augustinu pruži se prilika da mladomu Giovinu ispripovijeda svoju životnu priču.

Priča se otvara teškim porodom kojim je sv. Augustin došao na svijet, a nastavlja njegovom
buntovničkom adolescencijom. Augustin se rodio u Tagasti. Dok je njegov otac Patricije bio poganin,
majka mu je bila gorljiva kršćanka. Na studij odlazi u Kartagu, gdje je bujao razvratan i pokvaren život,
a u tu je močvaru i on uronio. Našao si je "prijateljicu", s njom je održavao nezakonitu vezu i imao sina
Adeodata. Uskoro upada u mrežu Manijevih učenika te postaje manihejac.
Nakon što je završio studij, Augustin (Alessandro Preziosi) je u Tagasti postao profesorom. Tu je službu
obavljao 13 godina, ali želja za karijerom ponovno će ga odvesti iz Tagaste u Kartagu, a poslije će i u Rimu
predavati retoriku.
Nakon rada u Rimu, Augustin je napokon g. 384. dobio novo namještenje u carskoj rezidenciji u Milanu,
gradu koji je tada bio prijestolnica Zapadnorimskoga Carstva. Uz sve uspjehe na profesorskom, retorskom
i filozofskom polju, uz udovoljavanje strastima, prati ga stalno neki unutarnji nemir.
Međutim, Milano će postati odlučna točka njegova života. U Milanu je Augustin susreo biskupa sv. Ambrozija
(340-397), u kojem je našao sebi dostojna partnera u raspravljanju o najvažnijim životnim pitanjima,
o problemima koji su njega samoga mučili. Augustin je još nekoliko tjedana nastavio svoju službu profesora
govorništva, a onda se zahvalio. kupa s majkom, sinom i nekim prijateljima povukao se na ladanjsko dobro
nekog svoga prijatelja u blizini jezera Como. Prijatelji su mu omogućili dulji skroviti boravak ondje.

U uskrsnoj noći 23. travnja 387. primio je iz ruku milanskoga biskupa, svetoga Ambrozija, sakrament krštenja
zajedno sa svojim sinom Adeodatom. Na povratku u Afriku, Monika je umrla u Ostiji, lučkom gradu na ušću Tibera
u Tirensko more. Stari je mjesni biskup Valerije predložio zajednici da mu izaberu svećenika koji će mu pomagati,
a osobito u propovjedničkoj službi. Augustinova prisutnost u crkvi nije ostala nezapažena.
Njegovo je svećeničko ređenje bila odlučena stvar. Zaređen je za svećenika 391. godine.
Augustin će 5 godina kasnije, g. 396, kao biskup naslijediti Valerija u Hiponu, drugom po važnosti gradu rimske Afrike,
te će i u najtežim trenucima ostati uz svoj narod.

Prevod je uradio PeroPerica


TITL

izvor:inter.okr.