Boškova pentologija

KAKO JE AŽDAHA POJELA PILE

Iza sedam mora, iza sedam gora, iza sedam planina, iza sedam livada, iza sedamnaest potoka i dvjesto sedamdeset četiri rječice, te sto dvanaest jezera, bara i ostalih stajaćica živjela jedna ogromna i okrutna aždaha. Nju su prozvali Ženski bijes zbog svoga dosta nasilnog ponašanja. No, njeno pravo ime je bilo Dragomirka. Dragomirka je bila vrlo čedna i mila, umiljata kad je bila mala, ali je popizdila kad je došla u pubertet pa sad jebe svima mater okolo. Živi u toj svojoj pećini, puše crni dim iz nozdrva od bijesa i ponekad izađe pojest nešto ili pojebat. Tako je jednog dana odlučila odletjeti malo dalje da vidi ima li tamo negdje dobrih macana za prcanje.
Leti, leti, leti, leti tako ona i naleti na jedno selce u kojem je živjelo jedno jako pametno pile, Boško. To maleno pilence Boško je lagano kljucalo po dvorištu i odjednom vidi kako mu nešto zasjeni pogled. Ono digne glavu i vikne Dragomirki koja je prelijetala baš iznad njega: "Pička ti mater'na ljuskava! Šta koji ku**c letiš okolo?! Dođi vamo da ti pičku razbijem sad! Jel' da ja u mraku tražim zrno, krmačo jedna s krilima!!"
To je Dragomirka, naravno, čula i odmah se raspizdila i sletjela pravo pored Boška. Boško je nastavio dalje pričati Dragomirki: "Pogledaj se što si debela! Mogu te 100 godina jest i opet bi te ostalo za na roštilj. Oćeš da te sad prebijem što mi svjetlo ugasi..." Tu njega Dragomirka prekine svojom strašnom rikom. Boško se nije dao smesti: "Šta koju vražju mater urličeš, probudit ćeš mi ženu, pa će znat da sam kod druge pičke iš'o! A i smrdi ti iz usta ko da si govna jela. Eto utuši me zamalo! Sva sreća pa mi nos začepljen."
Aždaha Dragomirka se još više razljuti i sukne vatru u zrak na što njoj Boško odgovori: "De, šta ti je? Jes normalna, pal't grijanje usred ljeta? Tol'ko si debela, a hladno ti je, pa bi se grijala! Dođi, ja ću te izjebat, pa ćeš se ugrijat. Sam nemoj vrištat jako, žena će nas čut moja."
Na to Dragomirka skroz-naskroz popizdi. Njoj pukne film, zgrabi Boška i strpa ga brzim pokretom ruke u usta. Puno tjedana se čulo iz njene utrobe kako joj Boško zamjera to što ga je pojela: "Marš, krmačo jedna! Jel' ti nije dosta jela, sad i mene moraš žderat... Poderat ću ti crijeva, smeće jedno nakaradno... Odyebi pičko! ... Vidiš, toliko si glupa i debela da ti treba tri tjedna da me svariš, a ja imam 47 grama..."
Nakon toga ga se više nije čulo jer ga je Dragomirka israla u neki ponor i odletjela daleko da ga više ne sluša. Tako je aždaha Dragomirka pojela pile i ubrzo je nakon toga vratila se u svoju pećinu gdje je i okončala svoj život prirodnom smrću. Zapravo, liječnicu su kasnije ustvrdili da je razlog smrti zapetljaj crijeva...

KAKO JE PILE PREŠLO ULICU

Kada je aždaha iz prošle priče Kako je aždaha pojela pile israla pametno pile Boška u provaliju on se jadan toliko naljutio da je počeo mahati krilima i tako je usporeno pao na dno. Tada je počeo izvikivati kletve na aždahu koja je već daleko bila: "Da bog da ti kurje oči progledale, krmačetino jedna! Da bog da ti mater rodila stonogu pa da cijeli život morala žicat za cipele! Da bog da te mama kukom po Neretvi tražila!..."
Tu je Boško zastao i uvidio da ga aždaha više ne čuje, pa nema smisla trošit svoj predivan glas. Shvatio je gdje se nalazi. Ovdje u provaliji je bio nekakav put. Krene Boško tim putem, pa kud ga put odnese. Nakon nekog vremena počne osjećati nekakav istančan smrad. Tada se sjeti i shvati što je to zapravo. "Jebala mater svoju, glupa aždahetina nakaradna, usmrdila me cijeloga. Zaudaram ko da sam se kupao u usaftalom kiselom kupusu. Jebla sliku svoju!" S tim mislima Boško nastavi svoje putovanje koje ga dovede do jedne ulice preko puta koje je stajao potok. Odjednom ispred Boška se stvori jedan mladi pijetao. "Đes mala, šta ima?" upita on Boška. Boško pogleda tog pijetla a zatim mu odgovori: "Nemoj sad da te nabijem na moju kurčinu od 27cm pa ćeš vidit tko je mala, pederčino ćorava! Odyebi od mene, ubit ću boga u tebi!" Pijetao se kiselo nasmiješi, a zatim pruži krilo i: "Ja sam Janko. Ja čuvam ovu ulicu i ne dam ti da prođeš preko nje."
Boško se samo slatko i grohotom nasmije, te uzvrati: "Ti stvarno želiš da te ja očerupam i ispržim u vrelom ulju i biskvitu? Jel to hoćeš nakaradna morončino?! Nabit ću ti kljun u šupak seljačino kukurikava!!!"
"Ako pokušaš prijeći ulicu morat ću te izjebat," reče Janko
Boško načisto i na prljavo popizdi i bez ijedne riječi (na veliko čudo) skoči, uhvati Janka za krilo i šikne ga u zrak. Zatim lagano nastavi hodati, a Janko se sav razbije ko pička na zemlju iza Boška. Boško ležerno nastavi prelazit ulicu i negdje na sredini osjeti lagani povjetarac. Okrene on glavu i vidi kako je netko ugasio svjetlo i spičio ga drito u čelenku. Bio je to FAP.
Nažalost, Boško nije uspio prijeći ulicu.

PILE SE VRAĆA KUĆI

Boško nije uspio prijeći ulicu jer ga je veliki FAP spičio posred čelenke, i odbacio u tri pripizdine lepe materine. Tako je Boško letio zrakom i psovao FAP-a nekako ovako:
"je**m te u ime tvoje nakaradno, željezno govno jedno smrdljivo! je**m ti svaki vijak i maticu kutijo na točkovima! je**m te u te farove opičene! Da bog da ti od mene udubina ostala! Da bog da ti se volan suprotno okretao! Jeb'li te kurci koji te napraviše i sastaviše, odurna govnarijo limenasta! Da bog da crko na nekoj smrdljivoj farmi, a da prozor ne mogao zatvoriti!"
Tu je Boško pao na zemlju i dobrano natukao guzicu. Malo ga je boljelo, ali se oporavio. Još par psovki mu je prešlo preko usta, kad odjednom pored njega se pojavi još jedno pile. Žuto ko zlato, i iste visine kao Boško.
"Odakle si se ti isr'o đuvegijo jedna?!" upita Boško to pile.
"Iz pičke materne, okolokućno, piskutavo zobojedalo i povremeno serakalo! Šta misliš odakle sam se isr'o?! Pa i mene je ono jebeno gvozdeno sranje spičilo, pa sam vamo odletio."
"Pazi malo piskutavi kako se ti to meni obraćaš, mogao bi ti po pički dobit!"
"Jedino ako mi prvo popušiš ku**c i dođeš do pičke, mutavi tupsone."
"Jel' znaš ti ko sam ja, degeneriku pileći!!??" "Znam. Ti si Boško, ja sam Joško, ono tamo je Miško, pa Šiško, onaj šugavi u kutu je Duško, i još par njih se tu pogubilo negdje... Izgleda da su se otišli prcat malo. Sve nas je prvo pojela aždaha, jebala mater svoju krmačastu i jebala ju njezina krila, pa smo završili kod onog pederčine pored ulice, i onda nas je sve lupio usrani FAP! Zato, ne seri ninja!"
"Ne seri tiii!! Baš je to sve istina. A ja sam sad ubio aždahu, sjebo sam joj crijeva i sad je mrtva. Sad nas više neće biti. Možemo se vratiti."
"Nemoj jebat?! Stvarno si je sjebo?! Koji si ti car! Idemo onda kući... jebeš ulicu, jebeš aždahu! Živio Boško!!!"

I tako je Boško postao junak. Ma, živio naš BOŠKO!!!

BOŠKOV NOVI POSAO

Jadan naš Boško. Dogodila mu se strašna tragedija. No, to će prerasti u posao njegovih snova, iako on to još ne zna. No, sve je započelo kad se vratio kući nakon onih problema sa aždahom. Iako ga je žena dočekala s radošću i olakšanjem kad je stigao nakon nekoliko dana jedna druga piletina iz njihovog dvorišta bila kod njegove žene Jevgenije na kaf'ci i tako su povele priču te ta druga piletina imenom Bihtanijameta (al svi su je zvali Lepa Brena jer je baš fino znala pustit glas, a i bila je muslimanka!) je kazala Jevgeniji da ju je Boško varao s onom kurvom iz kokošinjca preko puta prije nego ga je aždaha otela.
Tu Jevgenija poludi i ode brzo kod Boška očitat mu bukvicu.
"Ti pederčino kurvinjska!!!! Jebala te ona kurveštara da te jebala u po prkna pizda ti osakaćena, kurvinjska!"
"Pa šta je bilo, srećice??"
"Gubi mi se iz života dok ti nisam perje počupala krmačetino nakaradna odrpana!!!"
I Boško nije imao izbora nego pobjeći od svoje pomahnitale žene koja je navalila s nožom prema njemu. Nije joj stigao objasniti da je to bilo bezazleno, samo seks, i dok je tako razmišljao sine mu ideja što bi mogao raditi. Otišao je u grad, skockao se s ono novaca što je imao i krenuo na ulice. Od preprodavača je nabavio dozvolu za žigoliranje te je službeno postao žigolo. Dobio je svoj ćošak na kojem je operirao. Jednom mu naiđe jedna đevojka i on sav nabrijan joj priđe i šapne u uhu: "Đesi pilence moje neočerupano, hoćeš da budem ono pero koje ti fali, pupoljčiću moj nedojebani."
Đevojka se sva usparila i sva se napalila. Zgrabila ga je za kitu i počela vući. Jadan je ostao iznenađen pa onako ukočen otrgne mu đevojka kitu i ode s njome samozadovoljavat se, a jadan Boško proplaka od muke i krikne od bola i samo se sruši dolje na tlo mrtav ladan!

To be continued…

BOŠKOV SPROVOD

UPOZORENJE: Ova priča nije za one emocionalne koji teško podnose tužne i žalosne sudbine.

Svi znamo kako je naš jadan Boško završio na svojemu novom radnom mjestu. Jadnoga su ga našli tek nakon nekoliko dana i odveli njegovoj ženi koja čim ga je vidjela mrtvog odmah se rasplakala i zarila mu uplakano lice međ njegove grudi, te poče ridati:
"Milo moje pozlaćeno zobojedalo, kud baš tebe ova sudbi smori?! Joooj, srećo moja u nesreći što me samu ostavi?! Kud odletje ti na svojim zlatnim pernatim krilima, ostavljajući me bez jebača, nesrećo sebična!!! Ja sam još mlada i željna kurca, sad moram ić po selu tražit umjesto da me ti zadovoljavaš!!! Oprostit ću ti i preljub gade jedan kljunasti samo mi vrati svoju makinu od četr'est i pet konja koju sam jahala dan i noć!"
Odjednom na nebu zasja jarka svjetlost i nošen njome proziran Boškov duh se spusti u svoje mrtvo tijelo i oživi ga. "Vratio sam se, filadendronu moj požutjeli... Idemo se jebati!"
"A govnaru onaj podivljali, što me prestraši! Ja mislila ti me ostavio, a ti se sa mnom zajebavaš. E sad ću te definitivno sahranti pička ti se ogadila ona zaslinjena jebo te onaj ko te meni udijelio. Da bog da ti vrane oči čeprkale, huljanijo jedna odalamita!"
Tu Boška žena uvati za vrat i počne snažno gušiti. Koprca se Boško, ne da se, al žena sve jače stišće. Na kraju slomi ona Bošku grkljan i on se glavom samo pregatne preko njene ruke. Opet jadna počne kukati i jecati ali se brzi primiri i počne organizirati sahranu za svoga preminulog muža.
Tog kišnog dana se okupilo mnoštvo od 15 pilića i piletina koje su došle odati zadnju počast svojem najdražem ljubavniku i junaku, Bošku!
Počivao u miru, mili naš Boško...

SASVIM KRAJ