| Prevodi || Titlovi || Преводи || Podnapisi || Prijevodi |
Diciannove AKA Nineteen (2024) |
Odgovori
|
| Korisnik | |
mita53
Profil člana
Pronađi sve prevode
Pošaljite privatnu poruku
Pronađi postove člana
Dodaj na listu prijatelja
Translator Legend
Pridružen: 29.Rujan/Sep.2008 Status: Offline Points: 145 |
Opcije posta
Thanks(0)
Citiraj Odgovor
Tema: Diciannove AKA Nineteen (2024)Objavljeno: 16.Rujan/Sep.2025 u 18:59 |
|
Diciannove (2024): Manifest nihilizma, ogorčenja i zablude
Film „Diciannove“ debitantskog reditelja Mattea Bornettija, prikazan u Sieni i već nagrađen od strane italijanske kritike, predstavlja simptomatičan primer savremenog „angažovanog“ filma koji pokušava da se obračuna s prošlošću, ali to čini iz pozicije potrošene cinizma i uvređene sujete. Ovaj film ne govori toliko o devetnaestogodišnjaku iz naslova, koliko o autorovoj potrebi da se nametne kao glas razuma – ili preciznije: kao sudija i dželat Pier Paola Pasolinija, mrtvog već pola veka.
Bornetti u filmu koristi izuzetno lepe pejzaže Toskane, igra se senkama i ikonografijom italijanske umetnosti, ali sve to služi kao mamac. Iza elegantne forme krije se beskompromisni ideološki napad. Pasolini je ovde prikazan gotovo karikaturalno – kao utopista, predator, čak i kao demode mislilac, čija duhovna i umetnička snaga više nikome ne koristi.
U jednoj od ključnih scena, mladić sa Sicilije (nije go, kako neki mediji senzacionalistički prenose) pred svima provocira Pasolinija, tražeći da mu ovaj fizički odgovori na njegovu seksualnu ponudu. U tom trenutku Bornetti ne portretiše mladog čoveka kao zbunjenog, znatiželjnog subjekta, već kao nosioca nove moralne čistote, koji se ne libi da "razotkrije" autoritet.
Film je istovremeno ogorčen i nad novim generacijama – tinejdžeri se prikazuju kao stvorenja nesposobna za promišljanje, hedonistički zombiji koji "ne koriste mozak", kako jedan lik kaže. Taj prezir prema mlađima, u kombinaciji sa revizionizmom prema starijima, stvara začarani krug bez empatije, razumevanja, ili nade.
Muzika u filmu služi da pojača osećaj hladnoće i ironije – ambijentalna, udaljena, gotovo zlobna u tonu. Režija je precizna, ali ta sterilna preciznost doprinosi utisku da je sve već bilo odlučeno pre nego što je film i počeo – autor sudi, publika treba da potvrdi.
Ali problem je dublji: zašto danas, 50 godina nakon Pasolinijeve smrti, i nakon nebrojenih pokušaja da ga se utiša, omalovaži, vulgarizuje – još uvek osećamo potrebu da ga razapinjemo? Zato što je življi nego ikad. Zato što njegove opomene o konzumerizmu, fašizaciji društva, padu jezika i kulture – odzvanjaju u današnjoj stvarnosti zastrašujuće jasno. Ako mladi debitant, oličen u liku samozvanog moralnog ISIS-a, pljuje po njegovom grobu, to znači da Pasolini i dalje remeti, da uznemirava, da nije upokojen kako bi vlast želela.
„Diciannove“ je možda zamišljen kao novi manifest italijanskog filma, ali na kraju ostaje manifest svega onoga što valja odbaciti: gordosti bez temelja, moralne panike maskirane u kritičko mišljenje, i jalove umetnosti bez ljubavi. I da, Sijena je lepa – ali to ne može biti dovoljno da se rog proda za sveću.
|
|
![]() |
|
aleksandar-kojic
Profil člana
Pronađi sve prevode
Pošaljite privatnu poruku
Pronađi postove člana
Dodaj na listu prijatelja
Active member
Pridružen: 05.Kolovoz/Aug.2012 Lokacija: Gradiška Status: Offline Points: 186 |
Opcije posta
Thanks(0)
Citiraj Odgovor
Objavljeno: 17.Rujan/Sep.2025 u 17:28 |
|
Sjajan komentar!
|
|
![]() |
|
Odgovori
|
|
| Pređi na drugi Forum | Forumska ovlašćenja ![]() Vi ne možete objavljivati nove teme na ovom forumu Vi ne možete odgovarati na teme Vi ne možete brisati vaše poruke Vi ne možete urediti svoje poruke Vi ne možete dodati anketu Vi ne možete glasati u anketi |