Selo nadomak šume 2: Reloaded

Već je prošlo dva dana i jedna noć kako smo isplovili, a kiša i grmljavina ne prestaju. Naša brodska kuharica Ljuba Splačinić je čim smo unijeli taj sarkofag u teretni prostor rekla kako osjeća neko zlo u zraku. Eden Vrtimirov, kormilar, se zacrvenio jer, čini mi se, malo mu je popustio ventil.

No nije na to mislila Ljuba. Pripisao sam to uobičajenom praznovjerju mornara, a onda sam iz potpalublja začuo krik. Svi smo se sjurili dolje i zatekli mornare Danila Rmpajliju, najkršnijeg i najjačeg mornara, Anu Gajetu  i Bonaniju Versačević koji su upravo smjestili mramorni sarkofag. Bonanija je psovala i urlala jer je slomila umjetni nokat koji je baš jutros skupo platila u „Cerseinom salonu za manikuru i mesne prerađevine“. Danilo je gunđao o zloj kobi, a Ljuba je opet počela o prokletstvu i kako ćemo svi stradati. Čak se i Hogar Ajkulsson, prvi oficir, meškoljio kao da nije sasvim siguran je li možda Ljuba u pravu.

Atmosfera nije bila na nekom nivou kad smo isplovili, a još isto to popodne je navigator Alen Merkatorić okliznuo se na palubi i umalo slomio nogu. Doktor Iso Sirovina ga je pregledao i, srećom, utvrdio da je sve u redu. Taman kad smo pomislili da su se stvari smirile, drugi oficir, Stole Šlauf je pokrenuo hajku jer mu je nestala muzička škrinjica. Mali od palube Subi Krpa pomogao mu je pretresti cijeli brod, ali nisu je našli.

Mislili smo da će barem noć biti mirna, ali pred jutro nas je probudio Klen Astimišić koji je radio jutarnju inspekciju broda. U potpalublju kraj sarkofaga našao je Robina Hudiča – bolje rečeno njegove ostatke.

2 vukodlaka, 1 vidovnjak, 1 izdajnik