134. Titlonija u ljubavi

TITLONIJA U LJUBAVI

Selo Titlonija odisalo je zaljubljenošću svakog drugog mjeseca u godini jer se tada obilježavao veliki festival ljubavi u čast sv. Mandarentina Trifunovića.

Prozori su morali biti ukrašeni srcima, crvene zavjese su morale viriti kroz prozore, konfete su se bacale posvuda, a na seoskom trgu je osvanula velika sjenica puna crvenih balona u obliku srca. Sve je bilo u znaku ljubavi.

Jedan mještanin, tragično zaljubljen u imućniju djevu opet je u kasnu večer stajao pod prozorom svoje drage i dozivao je:

- Hoba Hobana, moja slatka dragana! O, zašto mi poljupce svoje uskraćuješ?

- O, Rometalo Kosiću, zaljubljeni 'tiću, ja volim samo momke dubokoga džepa u kojemu se zmija šeta.

- Imam i ja zmiju, ljubljena moja krasotice, držim je čvrsto da ti ne špricne u lice.

Dok su se tako njih dvoje nadvikivali u Hoba Hobinu sobu uleti njena majka Ljubafka Ubavka, kojoj nije bilo premca u ljepoti u cijeloj Titloniji.

- Bježi kući, skitnico jedna kosata!! - doviknula je Ljubafka Rometalu.

On se brzo pokupio dok ga nije opet pogodila jednom od svojih mnogobrojnih štikli.

- Opet tjeraš Hobine udvarače, sestro draga? - na vratima je stajala Krinka Krinkić, Ljubafkina polusestra i samoprozvana kraljica ljepote.

- Što se to tebe, tiče, sekice? Da nisi ljubomorna na moju kćerkicu milu?

- Nije me pamet napustila. - reče i okrene se na peti i izleti iz sobe.

- Ma samo ti bježi, ionako je moja Hobica obećana onom Gewi Dvocjevkiću! Je l’ da srećo moja?

- Mama, ja se njega bojim. Znaš što kažu za njega?

- Znam, mila, ali bolje da ga ima dolje nego da ga nema. Što veće, to bolje uleće, mala. Ajde sredi se, uskoro ideš na dejt s njim.

Kad smo kod kraljica, glavna organizatorica festivala i po svemu kraljica osim po službenoj tituli bio je Danilka Kraljić. Visok, mršav mladić, ali samo po rođenju. Već dugi niz godina sve je upućivalo na to da je zapravo žena zarobljen u muškom tijelu. No, to ga nije sprječavalo da bude omiljen među seljanima, a čak je toliko zaslužio selo da se jednom prilikom slikao s Maršalom Titijem.

- Hari Stoliću, dušo, ajde pliz, odi sjedni negdje malo dalje pa štimaj gitaru, jako me dekoncentriraš.

- Pa valjda moram vježbati ovdje u sjenici gdje ću i nastupati?

- Da, da, u pravu si. Samo ti vježbaj. - reče Danilka i okrene očima.

Okrenuo se prema Kupidisu. Glavnoj maskoti festivala koji je očito bio “oduševljen” idejom da i ove godine mora nositi glupi kostim Amora i bacati strelice ljubavi po gostima festivala na koje bi se pri tome raspršile konfete.

- Stani tamo na prolaz u sjenicu, Kupidiso, tako. Sad malo lijevo… Ne, desno…

- Dobro, je l’ ti mene pečeš na ražnju ili pripremaš za nastup?! - odvali Kupidiso već nervozan.

- Stani, Guzedene, srećo moja!! - vikao je Žaklen, očito momak, ali obučen u haljinu purpurne boje, za momkom koji je od rođenja bez usana, ali svejedno je pričao.

- Bježi od mene, Žaklene, rekao sam ti da ti ne dam guze!

- Ne treba mi tvoja guza, ja bih te samo nešto priupitao...

I nestadoše oni iza ugla. U to se pojavi momak s velikom putnom torbom na leđima kako gleda u kartu i kao da traži nešto. Priđe on Danilki koji je taman gledao nove objave na Instagramu.

- Oprostite, mladiću...

Danilka podigne ljutiti pogled prema njemu i upita:

- Izvolite, izgubljeni dječače. Petra Pana nisam vidio.

- Ha ha ha, ma ne tražim ja Petra Pana nego hotel Valentinovska Noć.

Danilka samo uperi prstom desno od sebe gdje je vrištao veliki fluorescentni znak hotela.

- A vi ste?

- Ja sam Zemaljko. Putnik s druge planete i došao sam ovamo jer sam čuo da se najbolje može naučiti što je ljubav.

- To te ja najbolje mogu naučiti, momak. - ubaci se Don Numberleone, zavodnik Titlonije.

- Daj da ti objasnim neke stvari. Prvo... žene su vrlo jednostavne. Samo trebaš dati im do znanja da si ti glavni i past će ti pod noge.

- Ma ti nemaš pojma Numberleone. Dođi, zemljače, ja ću ti objasniti kako žene funkcioniraju. - reče Don Subilone, još jedan od zavodnika koji je bio veliki takmac s Numberleoneom.

Možete primjetiti da je Zemaljko odmah shvatio koliko su obojica uspješni zavodnici.

Zemaljko se oprostio nakon jedno pola sata što je trpio njihove upute kako biti zavodnik. Ušao je u hotel gdje ga je dočekala privlačna djevojka iza pulta koja kao da je pričala s nekim iako nigdje nije bilo nikoga drugoga.

- Ma ti si tu najiskusnija, bolje ti preuzmi recepciju, a ja ću otići pospremiti sobe.

- Ma ne, ne, upravo suprotno, draga moja Boneri, ti si ta.

- Ma ja inzistiram, Boneri moja.

Tako se Boneri prepucavala sama sa sobom dok nije ugledala Zemaljka na pultu.

- Izvolite, kako vam možemo pomoći?

- Rezervirao sam sobu za jednu osobu.

- Jasno, jasno... Ne mogu svi biti sretni kao mi pa da nikad nisu sami.

Na brzinu, Boneri, očito shizofreničarka, dade Zemaljku ključeve i pokaže gdje da ode. Najednom nešto zapišti, zasvijetle svjetla i pojavi se veliki robot A.N.A.

- Pi-pi, dobar dan. Dobro došli. - reče Android Neljubavne Adaptacije robotskim glasom.

- H-Hvala... - uplašeno odgovori Zemaljko.

- Uzet ću vaše stvari, pi-pi. - reče A.N.A.

- Hajde, robotiću, odvedi našeg gosta u onu slobodnu sobu. Oprostite, danas je ludnica zbog festivala pa nam je velika gužva.

- Nema problema. A kakav je to festival? - upita Zemaljko.

- Pa ljubavi, dakako!

Na to A.N.A. zasvijetli i počne treperiti luđački i ispuštati "pi-pi" svake dvije sekunde.

- Jaoo, zaboravili smo! - uzvikne Boneri, - ne spominjite riječ na Lj pred robotom.

- U redu! - reče izbezumljeni Zemaljko.

Boneri ga povede gore i ostavi trepereću A.N.A.-u sa svojom kćeri Lilikom koju je brzo pozvala.

- Majko, ne blinite, - reče Lilika koja je imala govornu manu - pomoći ću ja našem lobotiću.

No, kad su Boneri i  Zemaljko se popeli na kat, pridružila im se i Nanalija von Srcelomić, vlasnica hotela Valentinovska Noć.

- Čula sam neku buku. - reče ona.

- Mi nismo. - odgovori Boneri.

Ušli su u sobu u kojoj je trebao biti Zemaljko i imali su što i vidjeti.

Soba je bila isprskana krvlju, a na krevetu je raskomadan ležao Robinko Titlonijević, jedan od potomaka osnivača sela. Jedino pokrivalo njegovih intimnih dijelova bile su tri špagice roze boje koje su zvali tange. Sve je ukazivalo na povratak vukodlaka u Titloniju, ali tko bi mogao biti krivac?

3 vukodlaka, 1 izdajnik, 2 vidovnjaka.