Titlovski horor

Nećeš čak ni šator dobiti ( baš sam grozna)

A za detalje oko Nešice ćemo se još dogovoriti, ionako češ ostatak života provesti u ludari pa ti možda možemo udovoljiti toj maloj željici

Damir  se ustao ranije nego obično. Ogrne vestu te krene u podrum gdje su susjedi odlagali stare novine. Prošlo je pola godine od kako je ostao bez posla a novi nikako da pronađe. Napunio je 42 godine i za poslodavce postao nepoželjna radna snaga. Nestašica novca ga je ubijala. Ono malo što je uštedio istopilo se prije 3 mjeseca. Neplaćeni računi opasno su se počeli gomilati.  Jeo je koliko je imao, a o novim novinama mogao je samo sanjati.

Silazio je polagano stepenicma uronjen u vlastite misli. Kao svako jutro uzme kup jučerašnjih novina, te se žurnim korakom vrati u stan sretan što nije nikoga sreo. Osjećao se poniženo zbog situacije u kojoj se našao.

Sjeo je i počeo listati novine s nadom da će pronači kakav zanimljiv oglas za posao. Razočarano je križao oglas po oglas u kojem je jasno bilo naznačeno da u obzir dolaze samo ljudi do 35 godina starosti. Već je krenuo zatvoriti novine kad mu za oko zapne čudan oglas.

TRAŽE SE SNAŽNI MUŠKARCI RADI ISPITIVANJA NOVOG LIJEKA. DOBRO PLAĆAMO.

Damir  otrgne oglas, obuče vestu te žurnim korakom pojuri prema naznačenoj adresi.

-        Snažan sam i zdrav, zašto ne! – razmišljao je Damir

Bio je spreman pristati na sve za nešto novaca.

Uđe u veliku zgradu na naznačenoj adresi, te se obrati portiru pokazujući mu oglas. Portir mu bez riječi pokaže da pođe za njim. Spustili su se liftom u podrum. Odvede ga do ordinacije te ode.

-        Sjednite gospodine – naredi mu boličarka

Damir sjedne bez riječi

-        Ime i prezime, starost i adesu molim

Damir da potrebne podatke.

-        Da li ste bolovali od kakvih bolesti – upita bolničarka

-        Ne, nikada!

-        Da li ste alergični na kakav lijek ?

-        Ne

-        Jeste li oženjeni – nastavi bolničarka

-        Nisam!

-        Imate li rodbine?

Damiru je bilo čudno ovo pitanje ali ipak odgovori.

-        Ne, nemam nikog

-        Prijetelja s kojim ste bliski?

-        Nemam. – Damir se sjeti kako je gubitkom posla ostao bez prijatelja koji su kopnili kako je kopnio i njegov bankovni račun. Tek je sada shvatio da pravih prijatelja nikada nije ni imao.

-        Izvrsno ... dobili ste posao! – odgovori mu bolničarka.

Damir je bio presretan.

-        Dakle gospodine, na vama ćemo testirati novi lijek za gripu. Zanimaju nas eventualne nuspojave, tj. popratne pojave koje bi se mogle pojaviti uzimanjem tog lijeka. – pojasni mu bolničarka

-        Najprije ćemo vas zaraziti virusom gripe, potom ćemo vam dati lijek. Možete poči kući gdje ćete točno zapisivati kako se osjećate te dali imate kakvih problema i promjena.

-        Ako primjetite kakve probleme i komplikacije ne smijete se obratiti nikome nego isključivo nama, dakle ako vam ne bude dobro odmah dođite ovdje. Jeste li shvatili? – upita ozbiljno bolničarka

-        Jesam!

-        Da li se slažete s svime što sam vam rekla?

-        Slažem se!

-        Potpišite ovdje gospodine.

-        Damir bez riječi potpiše.

-        Oprostite ... – tiho upita Damir. Koliko ću novaca dobiti za ...

-        Sve piše u ugovoru koji ste potpisali. – hladno mu odgovori bolničarka

Damir brzo pogleda u ugovor. Bio je više nego zadovoljan iznosom koji je pisao u ugovoru. Moći će platiti zaostale račune i još preživjeti nekoliko mjeseci.

- Konačno se i meni posrečilo – pomisli zadovoljno Damir.

Službenica ga odvede u prostoriju gdje je radilo nekoliko osoba u zaštitinim odjelima s maskama na licu. Osjeti blagu nervozu. Nije volio doktore. Priđe mu jedna od tih osoba te mu prema licu štrcne malo vodene maglice, te u roku gurne bočicu s lijekom.

-        Za tri dana ćete oboljeti od gripe. – pojasni mu

-        Čim osjetite prve simptome počnite uzimati ovaj lijek. Jednu tabletu ujutro, drugu uvečer. Za dva dana trebalo bi vam biti bolje.

-        Čim prizdravite dođite k nama da vas pogledamo.

-        Ako bude kakvih problema nazovite nas! Ne obraćajte se nikome osim nama! To je jako bitno. Što god da se desi, nikome osim nama!

-        Jeste li razumjeli – hladno će doktor

-        Jesam. – Odgovori Damir te krene kući.

Čim je došao kući Damir se otušira. Nije volio doktore i bolnice. Osjećao se prljavo.

Prva dva dana osjećao se kao i obično no treći dan Damir osjeti kako ga savladava bolest.  Temperatura je brzo rasla. Groznica i slabost primoraju ga da legne u kravet. Boljelo ga je cijelo tijelo. Uzme lijek koji je dobio te legne. Lebdio je između jave i sna. Zaspao je tek kasno u noć. Kad se probudio osjećao se iznenađujuće dobro. Temperatura je spala. Prema doktorovom naputku uzme još jednu tabeltu . Ležao je i razmišljao kako će rasporediti novac koji će dobiti. Kad je dočekao poslijepodne bez temperature i groznice shvatio je da je ozdravio.

- Ovaj lijek stvarno djeluje – pomisli zadovoljno Damir

Ustane se te krene nešto pojesti. Frižider je bio prazan. Dva dana nije jeo i želudac se opasno bunio. Pošto se osjećao dobro obuće se te krene u dućan preko puta ceste da kupi barem nešto da zavara glad. Kad je došao do izlaza iz zgrade ugleda kišu koja je dosadno padala nad gradom. Nije imao ni volje ni snage vraćati se u stan pa odluči pretrčati do dučana. Djelilo ga je svega nekoliko koraka do njega. Potrči. Bolno krikne.

Na svakom mjestu gdje je pala kap kiše stvorio se plik. Damir jureći utrča u zgradu. Pojuri stepenicama prema stanu.

Ruke i lice su ga neopisivo pekli. Otključa vrata te pojuri u kupaonicu. Kad je ugledao svoj lik u ogledalu još jedan krik ote mu se iz usta. Plikovi su se pretvorili u krvave rane. Kroz glavu su mu prolazile svakojeke misli od kiselih kiša do terortističkih napada. Odjuri do prozora. S nevjericom ugleda ljude koji mirno šetaju gradom bez ikakvih problema. Počne grozničavo razmišljati.

-        Lijek! Bože ... lijek! Nije valjda ...

Pojuri u kupaonicu te otvori slavinu. Par kapi iz slavine kapne na ruku. Krikne. Gdje god je voda dotakla njegovu kožu stvorio se plik koji se vremenom počeo pretvarati u živu ranu.

Damir je bio prestravljen. Hodao je lijevo-desno poput životinje zatvorene u kavez. Nije znao što da radi.  Nije mogao nazvati laboratorij jer su mu telefon isključili zbog neplaćanja računa. Vrati se u kupaonicu te uspe u čašu malo vode. Uplašeno prinese čašu ustima te ispije par kapi. Očekivao je bol, ali ništa se nije desilo. Odahne, barem je mogao piti vodu. Shvatio je da je problem vezan samo uz kožu. Sjeo je uz prozor čekajući da prestane kiša. Čim se uvjerio da je kiša prestala padati brzo se obuče, stavi šešir na glavu da sakrije izranjavano lice od pogleda ljudi, te gotovo trčeći pojuri u laboratorij. Čim ga je portir ugledao samo mu je rukom pokazao da prođe. Damir utrča u ordinaciju te pokaza svoje krvave rane na rukama i licu.

Doktor samo razočarano odmahnu glavom.

-        Sestro! Dosje 225 ... još jedan neuspjeo eksperiment.

-        Doktore, što se dešava ... užasno me boli? Jeli to od lijeka? – nizao je Damir pitanja

-        Vodite ga. – doktor će hladno.

Dvojica snažnih bolničara uhvate Damira pod ruku te ga počnu vuči.

-        Kuda me vodite? Što se dešava?

Nitko mu nije ništa odgovarao. Dok su ga vukli dugim mračnim hodnikom Damir osjeti kako mu se želudac steže od straha i neizvjesnosti. Došli su do kraja hodnika. Stanu. Jedan od njih otključa teška željezna vrata te ga grubo gurne unutra. Od siline Damir padne na pod. Zapuhne ga snažan smrad. Kad su mu se oči privknule na tamu, podigne glavu i pogleda oko sebe. Oko njega su se skupili ljudi prepuni ožiljaka, plikova ...

-        Što je ovo? Što se dešava? Pustite me van. – nizao je uplašeni Damir pokušavajući podići svoje ranjeno tjelo.

-        Odavde nema izlaza! Tko ovdje uđe više ne izlazi! – odgovori mu netko iz nesretne gomile.

Dok su se metalna vrata zauvjek zatvarala za njim Damir je u daljini čuo doktora kako govori

-        Sutra ponovo objavite oglas traže se snažni muškarci radi ispitivanja novog lijeka. Dobro plaćamo.

-        I dovraga .... provjerite što opet nije u redu s tim lijekom!

p.s. Eventualne rupe u scenariju su namjerne da bi se gledateljstvu ostavilo da ih popune vlastitim idejnim rješenjima.