Dario Argento

DARIO ARGENTO

Ovaj veliki talijanski filmski redatelj rodio se 7. rujna 1940. godine u Rimu. Otac mu je bio poznati talijanski producent Salvatore Argento, a majka brazilski model Elda Luxardo. Kao inspiraciju za filmove koristio je stare talijanske narodne priče koje su mu pričali članovi njegove obitelji. Edgar Allan Poe i Hans Christian Anderson su poznatiji pisci koji su utjecali na njega. Pohađao je Katoličku srednju školu i u isto vrijeme surađivao s raznim filmskim časopisima. Nakon srednje škole zapošljava se kao scenarist i puše brojne scenarije za razne filmove. Najvažniji trenutak njegove rane faze je remek-djelo, spaghetti western "C era una volta il west" gdje surađuje s velikim Sergiom Leoneom. Ubrzo nakon njega, Argento piše i režira svoj prvi film "L Uccello dalle piume di cristallo" 1970. godine. To je bio prvi u seriji giallo filmova koji ga je proslavio i nakon njega kojega ga nazivaju talijanskim Hitchcokom. U Italiji je bio proglašen najboljim novim redateljem i tvorcem najbolje filma godine. Slijedila su još dva giallo trilera. "ll gato a nove code" iz 1971. i "4 mosche di velluto grigio" također iz 1971. godine. Godine 1975. Argento snima "Profondo Rosso" giallo triler pun fantastičnih boja, čudnih kutova snimanja, bizarnog nasilja i čudnovate muzike koju izvodi art-rock band Goblin. Ovaj film bio je Carpenteru inspiracija za "Halloween" film koji ga je proslavio.

Profondo Rosso spada među najbolje filmove Argenta. Sljedeći njegov uradak "Suspiria" iz 1977. godine., gotički horror koji pokazuje Argentovu inspiraciju bajkama H. C. Andersona i njime Argento skreće u područje natprirodnog. U tom filmu sudjelovala je i Argentova djevojka, Darija Nicolodi, koja je bila koscenaristica i koja je glumila u puno njegovih filmova.

Suspiria je bio prvi dio trilogije o trima majkama, a na njega se nastavlja film "Inferno" iz 1980. godine, također gotički horror. "Suspiria" postaje njegov najpoznatiji i najuspješniji film. Igra svjetla i sjene, boje i muzika u cilju postizanja atmosfere, uz šokantnu fotografiju u kojoj dominiraju krupni planovi i bizarni kutevi snimanja postaju njegov zaštitni znak. Nakon toga se Argento vraća svojim počecima i snima još dva gialla, "Tenebrae" (1982) i "Phenomena" (1985). Godine 1987. Argento režira film "Opera". To je bilo izuzetno teško vrijeme za njega jer mu tada umire otac i napušta ga njegova dugogodišnja djevojka Darija Nicolodi. Film je finacijski prošao jako loše i nakon toga Argento odlazi u SAD gdje surađuje s redateljem Georgeom Romerom. Zajedno snimaju omnibus, horror triler "Due icchi diabolici" (1990). Argento režira epizodu Black Cat na osnovu Edagara Allana Pea.

Vraća se u Italiju i 1993. snima horor triler "Trauma". Glavnu ulogu povjerava svojoj kćerli Asiji. "La sindrome di Stendhal" sljedeći film u kojem također glumi njegova kćerka...
Godine 2001. ržira gialllo triler "Non ho sonno", a 2004. triler "ll Cartaio", a 2007. godine je nafilmskom festivalu u Torontu prikazan njegov film "La Terza Madre", posljednji film iz trilogije o trima majkama.

Njegovi najbolji filmovi su: "The Bird with the Crystal Plumage" (1969), "Deep Red" (1975), "Suspiria" (1977), "Inferno" (1980), i "Tenebre" (1982).


ZANIMLJIVOSTI

- Omiljeni redatelj Darija Argenta bio je Ingmar Bergman
- U svim njegovim filmovima gdje se vide samo ruke ubojice, Dario Argento koristi svoje ruke
- Za pripovjedanje u svakom filmu koristi vlastiti glas
- Godine 1994. Argento je dobio nagradu za životno djelo na drugom internacionalnom festivalu filmske fantastike u Montrealu.

CITATI DARIJA ARGENTA

- Prije mog prvog filma, nikad nisam stupio nogom na filmski set, ali u teoriji sam znao sve
- Volim snimati svoje filmove vrlo tiho i drago mi je kada su i ljudi takvi
- Volim isprobavati novu opremu. Koja je svrha tehnologije ako ne možeš eksperimentirati s njom.
- Volim žene, posebno lijepe žene. Ako imaju lijepo lice i dobar stas, uvijek bih volio gledati njih kako bivaju ubijene nego neke ružne žene i muškarce.
- Svatko ima svoju varijantu istine, a ta istina ovisi o njihovom iskustvu.
- Vegetarijanac sam jer ne volim ubijati da bih se hranio.

- Zabrinjava me ovaj talijanski mladić. (Alfred Hitchcock o filmu "Profondo Rosso")

GOBLIN - ZAŠTITNI ZNAK DARIJA ARGENTA

Kad biste pitali prosječnog ljubitelja glazbe, znači li mu što ime Goblin, on bi vas vjerojazno pogledao s upitnikom iznad glave. Talijanski art-prog.rock bend Goblin nikad nije bio poznat izvan Italije, ali su kroz godine stekli naklonost brojnih ljubitelja talijanskih trash filma i prog-rocka. Unatoč stalnim promjenama u zvuku i postavi benda, uvijek su imali specifičan zvuk i zbog toga imaju jedne od najvjernijih obožavatelja u svijetu glazbe.


Sve je krenulo od Darija Argenta koji je tražio nekoga tko će napraviti glazbu za njegov film "Profondo Rosso". Odlučeno je da će kompozitor Giorgio Gaslini biti izostavljen iz projekta i tu dolaze Goblini koji izvode dosta Gaslinijeve originalne glazbe i uz to dodaju ponešto od svojih kompozicija. U Goblinu su tada svirali Claudio Simonetti na klavijaturama, Massimo Morante na gitari, Fabio Pignatelli na basu (sva trojica su prije Goblina svirali u bendu The Cherry Five) i Walter Martino na bubnjevima.

Glazba koju su napravili za "Profondo Rosso" donijela im je veliku popularnost. nalovna pjesma sa soundtarcka, koju je komponirao Simonetti, bila je broj jedan na talijanskim top listama i to poprilično dugo. Kanije te iste godine, Martino je napustio bend i zamjenio ga je Agostino Marangolo. Snjim i još jednim klavijauristom Mauriziom Guarinijem počinju raditi na svom drugom albumu naziva "Roller" koji je bio jedan od rijetkih njihovih nosača zvuka koji nije bio namjenjen nekom filmu. Iako sami članovi benda nisu bili baš zadovoljni, taj album je postao jednim od najomiljenijih među ljubiteljima prog-rocka. Nakon toga Goblin rade glazbu za film "La via della droga" i ostvaruju veliki uspjeh. Glavni instrument bila je gitara umjesto uobičajenih Simonettijevih klavijatura. prvih par minuta filma je izgledalo kao video-spot Goblina. Bilo je očito kako je redatelj filma Enzo Castelarri poznavao snagu njihova zvuka, a taj zvuk je učinio film još zanimljivijim. Godine 1977. Dario Argento opet surađuje s njima u svom gotičkom horroru "Suspiria". Tražio je od Goblina da prvo naprave muziku kako bi je on mogao koristiti kao inspiraciju za vrijeme snimanja. Glazba za ovaj film je nedvojbeno jedan od najoriginalnijih radova grupe. Klavijature su bile puno jasnije od onih u filmu "Pofondo Rosso" i koristili su se brojnim zvučnim efektima kako bi dočarali atmosferu paranoje i straha. Spoj Argentovog redateljskog umijeća i njihove glazbe bio je jednostavno savršen.

Zatim snimaju koceptualni album "ll fantastico viaggio del "bagarazzo" Mark" čija se priča vrti oko rastrojenog mladića koji odlazi na putovanje s kukcem Markom u potragu za svojom istinskom dušom. Prilično bizarna priča i nakon tog albuma počinje lagani pad Goblina s albumom "Discocross", kojeg su radili zajedno sa skladateljem Giorgiom Farinom. Svu glazbu napisao je sam Farina. Bio je to čisti instrumentalni disco koji je potpuno odudarao od prepoznatljivog zvuka Goblina. Nakon toga se vraćaju svom prepoznatljivom zvuku na filmu Georgea Romera "Zora mrtvaca" koji je zaradio oko 55 milijuna dolara u svijetu i postao kultni film. Nažalost Romeru se nije svidjela sva glazba tako da su u filmu samo neke skladbe Goblina.

Poslije toga, massimo Morante odlazi iz benda snima nekoliko solo albuma, a Goblin nastavlja kao trio i rade glazbu za još neke filmove poput "Squadra Antigangsters", nakon kojeg klavijaturist Simonetti napušta bend i odlazi u sastav Rasy Going

preuzeto sa forum.hr

Ažurirao bubba ho-tep - 22.Rujan/Sep.2010 u 15:18

Uskoro kreće prevoditeljski projekat Giallo sa mnoštvom njegovih filmova

Svaka čast, nisam ovo znao